Piše: Luka Miošić

Infografika: Graphic News

Hrvatska je nakon devet godina ponovo domaćin velikoga rukometnog natjecanja. Najbolje europske rukometne momčadi  sljedećih 16 dana borit će se za naslov europskoga prvaka, u Zagrebu, Poreču, Varaždinu i Splitu. Hrvatska u petak kreće u lov na novu medalju s velikoga natjecanja i to pred domaćom publikom u Splitu. Naši su u skupini A i prvi su joj suparnici reprezentativci Srbije. S Islandom je sraz već u nedjelju, a posljednji meč u toj skupini je sa Švedskom, u utorak 16. siječnja.
Splitska Spaladium arena opet je domaćin otvorenja prvenstva, a protivnik nije mogao biti bolji za tu priliku. Dvoboji Hrvatske i Srbije uvijek su nabijeni emocijama, o kojemu god sportu je riječ, pa tako i u rukometu. Naši su u velikoj prednosti, bar ako se promatraju naši međusobni obračuni. Očekuju se pobjeda i, što je puno bitnije, pozitivna atmosfera koja bi trebala pomoći Hrvatskoj da dogura daleko. Najoptimističniji očekuju zlato. Srbija je uz Dansku i Francusku jedina reprezentacija s kojom Hrvatska nema pozitivan omjer. U devet službenih dvoboja Hrvatska i Srbija imaju po četiri pobjede, a jedna utakmica završila je remijem. Na službenim natjecanjima. otkako Srbija igra pod svojim imenom, igrali smo tri puta. Izgubili smo u Beogradu, a pobijedili smo iste godine 31 : 23 na Olipijadi u Londonu. Susret odigran godinu dana ranije na Svjetskome prvenstvu u Malmou završen je neriješenim rezultatom.
Na klupi Hrvatske ponovno je legendarni Lino Červar, nakon čijeg odlaska 2010. Hrvatska više nije rukometna velesila. Simpatični Istrijan je između 2002. i 2010. vodio Hrvatsku do dva zlata i četiri srebra, a u reprezentaciju je vratio Igora Vorija, bivšega kapetana i igrača s najviše nastupa u dresu hrvatske reprezentacije, i Denisa Buntića, čije će rukometno iskustvo i borbenost dobro doći u ključnim utakmicama.
Europsko zlato posljednje je veliko zlato koje Hrvatskoj nedostaje. Olimpijska je osvajala u Atlanti 1996. i Ateni 2004., svjetsko u Portugalu 2003., a europskim se srebrom morala zadovoljiti u Norveškoj 2008. i Austriji dvije godine poslije. No s obzirom na rezultate nakon Austrije 2010. („samo“ četiri bronce), koji bi bilo kojoj drugoj reprezentaciji svijeta, osim možda Danskoj i Francuskoj, bile veliki uspjeh, našima ipak ne treba zadavati prevelike ciljeve i nepotrebno dizati euforiju oko vjerojatno ipak nerealnog očekivanja. I sama medalja na ovome prventsvu bila bi veliki uspjeh.
Od ostalih ekipa u skupini Island i Švedska će se boriti za drugo mjesto i nadati eventualnom iznenađenju i borbi za medalju, a Srbija se nada prolasku skupine, što bi za nju bio uspjeh na ovome prvenstvu.
U skupini B, koja igra u Poreču, su Francuska, Bjelorusija, Norveška i Austrija. Francuzi tradicionalno idu po zlato u nadi da će dostići Švedsku koja jedina zasad u muškoj konkurenciji ima četiri zlatne medalje. Francuzima u prilog ide i to što su u nizu gdje svake četiri godine osvajaju zlata na europskim prvenstvima još od Švicarske 2006., a 2018. je u tome nizu. Ono što im ne ide u prilog je to što su ostali bez dvije legende francuskoga sporta: Daniela Narcissea i Thierrya Omeyera. Norveška očekuje drugo mjesto u skupini, a Bjelorusiju i Austriju očekuje borba za prolazak skupine.
Skupina C igra u Zagrebu i u njoj sudjeluju aktualni europski prvak Njemačka te trojac iz bivše SFRJ - Makedonija, Crna Gora i brončana sa zadnjega svjetskog prvenstva Slovenija. Po imenima možda je i najslabija skupina na prvenstvu, Njemačka puca na prvo mjesto, Slovenija gleda kako će ju u tome spriječiti, a Makedonija predvođena vječito mladim veteranom Kirilom Lazarovim i Crna Gora bore za treće mjesto, koje vodi dalje.
I, na kraju. skupina D, koja se igra u Varaždinu i u kojoj će Danska i Španjolska pokušati sa što manje napora pobijediti Mađarsku i Češku kako bi što bolje dočekale drugu rundu koja će se također igrati u Varaždinu. Od Mađara se očekuje pobjeda protiv autsajdera Češke i eventualno otimanje bodova Dancima ili Španjolcima ako oni ne pristupe dovoljno ozbiljno susretima. Za Dansku je sve osim finala razočaranje, kao i Španjolskoj ispadanje prije polufinala.