Zbog zlouporabe korištenja hrvatskog medijskog prostora, nepoštivanja Zakona o medijima, nepoštivanja Zakona o hrvatskom jeziku, izbjegavanju plaćanja carina, kulturnom nasilju...., dio hrvatskih izdavača glossy izdanja zatražio je pomoć hrvatskih institucija koje su zavedene dale zeleno svjetlo tihoj okupaciji medijskog prostora iz središta "regiona" - Beograda. Eto što su napisali i zatražili od Ministarstva kulture i medija, Ministarstva financija, Hrvatske gospodarske komore, Hrvatskog društva novinara....

- Molimo Vas da uradite sve što je u Vašoj moći da hitno zabranite daljnju distribuciju nove tiskovine na hrvatskom tržištu te da naredite i povlačenje tiskovine Vogue s hrvatskih prodajnih mjesta te da upozorite, po potrebi i kaznite izdavača koji se poslužio nečasnim radnjama kako bi ovaj proizvod prikazao kao hrvatski. Samim time prisvojili su si prava koja im ne pripadaju te nanijeli ogromnu štetu izdavačima koji posluju u skladu s pozitivnim hrvatskim propisima.

Sve zbog lažnog predstavljanja, dovođenja u zabludu hrvatskih institucija, čitatelja, oglašivača, kršenja Zakona o hrvatskom jeziku, Zakona o medijima, carinskog prekršaja zbog izbjegavanja plaćanja carine na robu uvezenu iz Republike Srbije.

Riječ je o naslovu Vogue, koji se suprotno hrvatskoj zakonodavnoj praksi prodaje na brojnim mjestima iako ne udovoljava propisima koje nakladnici moraju ispunjavati kako bi mogli obavljati izdavačku djelatnost u Republici Hrvatskoj. Mnoštvo je tu nepravilnosti, no mi ćemo Vam izdvojiti samo neke. Tiskovina, brend, koji su izvorno vlasništvo američke izdavačke kuće Condé Nast u Hrvatskoj se prodaje tiskana Vogue na najmanje pet različitih jezika. U novini se koristi dominantno srpski jezik, u manjoj mjeri hrvatski, slovenski, engleski, crnogorski, bošnjački… Nevjerojatan je to komplot svega onoga što u samom Uredništvu nove tiskovine nazivaju prostorom regije i prostorom bez granica.

Hrvatska  je uređena država koja je članica Europske unije i koja je prihvatila zakonsku praksu zajednice koju čine 27 različitih država. Ovo je i svojevrsna puzajuća okupacija hrvatskog medijskog i kulturnog prostora kojeg mora regulirati i nadzirati hrvatsko Ministarstvo kulture i medija, baš kao što uvoz robe, tiskovina, iz država koje nisu članice Europske unije reguliraju carinski i porezni zakoni koji su pod ingerencijom Ministarstva financija Republike Hrvatske.

Koristiti različite jezike i u tiskovinama koje izlaze u Hrvatskoj dakako da je moguće i to nije ništa neobično, no one se tiskaju na način da jedan te isti članak bude tiskan i preveden na onoliko jezika koliko je izdavač prijavio nadležnima, primarno u ovom slučaju Hrvatskoj gospodarskoj komori, ali i distributeru, u ovom slučaju Tisku. Nešto slično možete vidjeti pri korištenju dvojezičnih natpisa naselja, sela, gradova… tamo gdje je to zakonom regulirano. Dakle moguće je koristiti dva, a i više jezika jedino u slučaju da se svi jezici koriste. Vogue koji se upravo pojavio na hrvatskom tržištu i koji se vodi službeno kao hrvatski proizvod to ne poštuje. Štoviše, iz Uredništva se grubo rugaju činjenici što postoje različiti jezici, što postoje zakoni koji to reguliraju i naprosto su poput musake pomiješali najmanje pet različitih jezika. Tako se srpskim jezikom koriste sve do 76. stranice magazina kada se pojavljuje nekoliko napisa na bošnjačkom jeziku. Sve to ispresijecano je najvećim dijelom brojnim oglasima na engleskom jeziku.

Tako što možda i ne bi bilo sporno da je svaki tekst preveden na jedan od jezika koji su prijavili Hrvatskoj gospodarskoj komori i Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci, Tisku, kao ekskluzivnom distributeru, no ovdje je riječ o zlouporabi povjerenja hrvatskih institucija, uključujući i Ministarstvo kulture i medija… Izdavači Voguea prijavili su Hrvatskoj gospodarskoj komori kako će koristiti tri jezika ravnopravno; srpski, hrvatski i engleski. Kao što smo već naveli to je čak i moguće i nemalo puta i drugi su to hrvatski izdavači radili. Poput recimo magazina Croatia Airlinesa koji poštuje propise i koji tekstove koje otisne na hrvatskom jeziku, tiska na jednakom prostoru i na engleskom jeziku.

Da će ih hrvatskih propisa napraviti svinjariju vjerojatno se nisu nadali u Hrvatskoj gospodarskoj komori kad su im kazali kako će koristiti 3 različita jezika. Moguće, kako smo gore naveli, no zabranjeno kako su to izdavači Voguea napravili. K tome na najmanje šest stranica pojavljuje se i slovenski jezik koji nije ni prijavljen kao jezik koji će se koristiti. Vogue je svjetski poznata tiskovina koja svuda na svijetu (tiskaju se u više od 20 različitih svjetskih država) sasvim sigurno poštuje zakonodavstvo i standarde država u kojima se publicira. Conde Nast, želimo vjerovati, nije taj koji bi na tako nepošten i prevarantski način ušao u posao u državu u kojoj mu je cilj djelovati i širiti svoj nadaleko poznati ugled.

U ovom slučaju došlo je do grubog kršenja brojnih pozitivnih zakonskih propisa, a i do svojevrsnog puzajućeg srpskog preuzimanja medijskog i oglašivačkog prostora u Republici Hrvatskoj od strane kompanije koja pod istim imenom djeluje i u Srbiji i u Hrvatskoj.

Američki Vogue tako u se Hrvatskoj dominantno služi srpskim jezikom, a sporedni jezici koje još koriste su i bošnjački, hrvatski, crnogorski, slovenski, engleski…

Dakako da u Hrvatskoj postoji mogućnost dvojezičnog ii više jezičnog tiskanja novinskih publikacija, no to je uređeno baš na način na koji se recimo obilježavaju i mjesta gradova, naselja, sela u svim onim sredinama gdje za to postoje zakonske mogućnosti, gdje je riječ o višenacionalnim sredinama.

Nitko nema ništa protiv da mjesto Grožnjan bude na putokazima istaknut na hrvatskom, ali jednako tako i na talijanskom jeziku kao Grisignana. Hrvatska država ima puno sličnih primjera i iskustva, no rijetko se događa da netko napravi ovo što je napravio hrvatski nositelj američke licence „Media 3.0 publishing d.o.o.“, s adresom u Zagrebu u Domjanićevoj 8. Isti naziv nosi i druga kompanija koja se predstavlja kao izdavač Voguea, no njihova je adresa u Beogradu i to na na adresi u Beogradu, Sv. Nauma 1. S ovih pozicija ove su dvije kompanije u vlasništvu troje izdavača pokrenuli VOGUE Adria. Predstavili su svoj projekt kao nešto što je neophodno! 

Napisali su: - „Regionu je potrebno sveže povezivanje, a svetu novo upoznavanje s našim regionom. Sve to nas i dovodi do teme broja – granice!

Sama naslovnica donosi samo jedan jedini naslov : - Nova zora“, a Uredništvo tvrdi kako su baš taj naslov odabrali, jer to su dvije riječi koje su iste u „našim neverovatno sličnim jezicima.“ Kao što možete pročitati, sve to je napisano na srpskom jeziku, ne i na hrvatskom i ne i na engleskom jeziku.

Uglavnom, izdavači iz Zagreba i Beograda u svom impresumu nisu istakli jezike na kojima izdaju novinu, nisu naveli ni pismo, a ni nakladu prvog otisnutog broja. Ima tu još i mnoštvo drugih nepravilnosti. Stoga Vas molimo da hitno reagirate te da naredite povlačenje ovako nelegalno i nezakonito plasirane tiskovine. Kako u impresumu stoji, Vogue tiskaju u Srbiji i ovako sadržajno i jezično „spravljen“ nikako ne može biti proizvod za koji tvrde da je hrvatski. Vogue u režiji „Media 3.0 publishing d.o.o.“ pri tome je doveo u zabludu hrvatske institucije, čitatelje, oglašivače..., jer novina je dominantno tiskana na srpskom jeziku, u tiskari iz Srbije i po svemu navedenome taj proizvod se ne bi smio distribuirati bez plaćene carine.

Lažnim predstavljanjem izdavači „Media 3.0 publishing d.o.o.“ iz Zagreba i Beograda si uzimaju za pravo nešto što im ni po jednom zakonu ne pripada.

Uglavnom, riječ je o teškoj izdavačkoj, poslovnoj, marketinškoj, medijskoj, kulturnoj prevari..., koja ima i dublje konotacije. Autori Voguea na hrvatskom, engleskom, srpskom, bošnjačkom, crnogorskom, slovenskom jeziku…, doslovno su pomiješali kruške i jabuke i „počastili“ naše tržište s nečim što nismo imali prilike vidjeti ni pročitati još od vremena JRT Dnevnika koji se radio na nekoliko jezika, preko Borbe do Yutela…

Riječ je o perfidnom ulasku na hrvatsko tržište gdje se na „glossy terenu“ popularizira jugoslavenstvo pod agendom „regiona“ i koristi fraza; - „A tko nas bre to zavadi“. Ovdje je riječ o grubom nasrtaju na hrvatski jezik, na hrvatski medijski i poslovni prostor, kulturni identitet i što sve još ne. No o tome jednom drugom prigodom. Više ćete vjerojatno i sami istražiti i ustanoviti.

Ovo je i grubo zadiranje u hrvatski pravni sustav, ovo je teško ignoriranje naših propisa, hrvatskog jezika…, a jednako tako čini i enormnu štetu domaćim izdavačima koji poštuju zakone i norme koje su propisane.

Pismo urednika napisano je latinicom i na čistoj ekavici srpskoj…

Na naslovnici je, kako kaže Miloš Đačić, glavni urednik u „Editor's Letteru“ Nataša Vojnović, legenda regionalne i svetske modeling scene

Evo što je u uvodniku na dvije stranice na čistom srpskom u hrvatskoj novini i bez prijevoda napisao urednik jasno ističići kako nas povezuje puno toga, tako i jezik:

- A prošlost je na ovim prostorima posebno neobična. Živi u najrazličitijim narativima, menja se širi i skuplja, ali jedno je sigurno: živi sa nama i drži nas na okupu u jedinstvenom razumevanju u ovoj neverovatnoj regiji koja je isprepletena intenzivnim odnosima, srećom, istorijom, jezikom i kulturom, koji su slični, a opet dovoljno različiti da unose lepotu raznovrsnosti, pa je svega nekoliko sati vožnje od Beograda do Kotora sasvim dovoiljno da se sneg pretvori u sunce, ili da se u istom danu pije kafa na Baščaršiji, a uveče prošeta Dioklecijanovim platom u Splitu. I mi smo već samim okupljanjem apsolutno neverovatnog tima, koji se iz Beograda, Rijeka, Zagreba, Ljubljane ujedinio sa jednom misijom – da ovo izdanje učini upravo onakvim kakvim smo ga zamislili.

Regionu je potrebno sveže povezivanje, a svetu novo upoznavanje s našim regionom. Sve to nas i dovodi do teme broja – granice!

Za razliku od nekih drugih jezika, poput engleskog koji poznaje razlike između granica, između limit i border i boundary, u našim jezicima postoji samo jedna reč koja znači puno i ne znači ništa. Jer granice su i geopolitički koncept nastao s idejom odlevanja, ali su također i svojevrsna fantazija jer za umetnost, talent prijateljstvo, pisani ili izgovorenu reč one ne postoje. O granicanm koje nas spajaju i ljudima koji ih nadilaze.

Tiskovina započinje s prvim velikim tekstom, esejom Jasimina Tumbasa koji se bavi fenbomenom Jugoslavenke u dijaspori, naravno, nije preveden na hrvatski, a ni na engleski jezik, kako stoji u prijavi HKG.

Prošlost i i geografija su nam dali dovoljno materijala, a na nama je šta ćemo s njima raditi. A šta se tiče budućnosti…, ona je već tu. Prelepa je i zajednička, veli urednik.

Svi marketinški i promo sadržaji koji prate izlazak ovog projekta napisani su isključivo na srpskom i engleskom jeziku, a dakako da promocija broja nije održana u Zagrebu. Održana je tamo gdje je i mozak ove operacije, u Beogradu i to uz prisustvo brojnih tamošnjih poznatih osoba iz javnog i političkog života, a svojevrsna ambasadorica ovog projekta je i Tamara Vučić, supruga aktualnog srpskog predsjednika Aleksandra Vučića.

Zahtijevamo u ime hrvatskih izdavača sljedeće:

1.         HGK – preispitati izdato rješenje o korištenju tri različita jezika na način na koji su to napravili izdavači iz tvrtke „Media 3.0 publishing d.o.o.“, s adresom u Zagrebu u Domjanićevoj 8. Ponajprije zbog nepoštivanja ravnopravnosti zastupljenosti jezika, zbog korištenja neprijavljenih jezika, poput bošnjačkog, slovenskog, crnogorskog…

2.         Ministarstvo kulture i medija – žurno zabraniti distribuiranje Vogue Adria zbog kršenja Zakona o jeziku, zbog nepoštivanja Zakona o medijima, zbog grubog narušavanja kulturnog identiteta Republike Hrvatske i tko zna ne zbog čega još.

3.         Ministarstvo financija – istražiti kako je moguće za tiskovinu koja se tiska u stranoj državi, nečlanici Europske unije i to primarno na srpskom jeziku ne primjenjuj carine koje reguliraju uvoz takvih proizvoda iz država koje nisu članice Europske unije.

4. HND - hitno očitovanje, zaštitu interesa hrvatskih izdavača, poštivanje zakona, korištenja hrvatskog jezika, upozoravanja oglašivača, korisnika i svih poslovnih subjekata.