Gotovo pola tisućljeća Uskoci su tu! Milan Delivuk, Nikica Car, Željko Šajatović, Željko Hranilović i Milan Radić, krajem kolovoza su kod uskočkog spomenika u Badovincima, na Žumberku, zapalili svijeće na mjestu koje ovi ponosni potomci ratnika i paora smatraju simbolom dolaska u Hrvatsku, koja je tada bila dominantno pod austrijskom krunom. Uloga Beča nadmašila je 1527. godine ulogu Pešte i na poziv Bečkog dvora i Habsburške monarhije krenula je iz šireg područja Glamoča u Bosni poveća karavana tamošnjih žitelja. Oni su u zamjenu za čuvanje granica Monarhije dobili u posjed velike teritorije uz granicu s tada osmanlijskom Bosnom. Bili su oslobođeni i plaćanja poreza prvih 20 godina, a naseljavali su ih sve do zapadnih obronaka Žumberka, do današnjeg slovenskog Črnomlja i Bele Krajine.
Suvremeni Uskoci prisjetili su se predaka koji su točno prije 490. godina naselili ove krajeve i koji su bili poznati i po svojoj odanosti grko-katoličkoj crkvi.
Spomenik u Badovincima otkriven je 2005., u povodu 475 godina od doseljena Uskoka na Žumberak. Zbog epidemije korone obljetnica je održana u užem krugu potomaka branitelja s prve linije zapadne civilizacije. Žumberački uskoci, Hrvati grkokatolici i rimokatolici, godinama, desetljećima i stoljećima bili su i ostali svjetionici duboke vjere i iskrenog domoljublja. Žumberački okrug je nekada spadao u Slunjsku pukovniju i tvorio je 11. i 12. kumpaniju, a u njemu je živjelo početkom 19. stoljeća oko 7000 stanovnika (4500 grkokatolika i 2500 rimokatolika). Posljednjih godina oživljena je uskočka povijest na Žumberku, a uspostavljena je i dobra suradnja s Uskocima iz Klisa i Senja. U Žumberku, koji se u starijim vremenima nazivao i Uskočko gorje, na više mjesta, posljednjih godina, postavljeni su uskočki spomenici. Godišnje se organizira niz
svečanosti, na kojima se ljudi educiraju o značenju slavne i dične uskočke epopeje u Lijepoj našoj. Žumberački uskoci bili su svjetionik junaštva kroz više stoljeća, a danas njihovi potomci žive u čarobnom Žumberku, prekrasnom kutku Hrvatske, ali i u susjednim gradovima, Črnomlju, Metliki… te na svim kontinentima kugle zemaljske.
Uskočku povijest na Žumberku prije 25 godina počeo je oživljavati svećenik Mile Vranešić. Udruga Žumberački uskoci osnovana je 2009. godine i radi na promicanju uskočke povijesti, izdavanju knjiga, organiziranju uskočkih skupova, otkrivanju uskočkih spomenika. Izvrsno surađuje s uskočkim udrugama iz Klisa i Senja.
Žumberački uskoci bili su samo dio poveće skupine Slavene koje je u trećem desetljeću 16. stoljeća odlučila angažirati Habsburška monarhija, a sve kako bi zaštitila mir u ogromnom srednjoeuropskom carstvu kojeg su činili brojni narodi. Pred naletima Sulejmana II granice su teško branili, a pokazalo je kako su baš useljenici iz Bosne odigrali ključnu ulogu u spašavanju ne samo Carstva, već u 16. vijeku Bečki dvor je puste dijelove današnje zapadne Hrvatske naselio narodom iz Senja i okoline, s prostora Glamoča, Srba i Unca, dajući mu velike povlastice uz obavezu da brane carevinu od Turaka.
Na Žumberak su prvi Uskoci pristigli u jesen 1530. i to iz Bosne. Prije dolaska na austrijsku stranu spomenuti su uskoci živjeli u široj okolici Glamoča - Bosna. Grupu od pedesetak obitelji predvodio je u preseljenju sin glamočkog vojvode Vladislava Stipkovića. Već tada, prije prelaska na slobodno područje, dokumenti onog vremena bilježe njihovu hrabrost i pouzdanost. Mjesto okupljanja kršćana koji su s bosanskog područja prelazili u slobodne krajeve bio je Bihać. Jedan dio ovih Uskoka naselio je Ivan Kobasić tijekom rujna iste godine (1530.) na području Pećna i Grabra u jugoistočnom dijelu Žumberka. Drugi dio naselio je oko grada Žumberka. Samci su pak ušli u sam Stari grad Žumberak (Sichelburg). Iz ove seobe naseljene su Sošice i Mrzlo Polju.
Žumberački uskoci branili su granice Habsburškog carstva u najteže doba povijesti hrvatskog naroda, „ostatke ostataka” domovine Hrvatske. Svojom krvlju žumberački Uskoci natopili su gotovo svaki pedalj Lijepe naše. Čuvajući Vojnu krajinu branili su dio hrvatskog prostora i tako znatno pridonijeli kasnijem stvaranju jedinstvene hrvatske države. Širom Europe na raznim bojištima pokazali su istinsko junaštvo. Obranili su Zagreb (1545) i iskazali se kao nositelji kršćanske pobjede kod Siska (1593). U Domovinskom ratu koncem prošlog stoljeća neki Žumberčani branili su istočne hrvatske granice. U Vukovaru su 1991. poginuli satnik Petar Šinković i Zdravko Vuković. Heroj Domovinskog rata, pilot Miroslav Peris, poginuo je 1993. Mnogobrojni Žumberčani sudjelovali su obrani Hrvatske, a legenda obrane Vukovara, Nikica Burić-Čokot, s ponosom ističe svoje žumberačke korijene. Žumberački kraj dao je glasovite znanstvenike, akademike Tadiju Smičiklasa, Petra Skoka i Milana Heraka, pjesnike Jovana Hranilovića, Simeona Čučića, Vasilija Bubanovića, Marka Badovinca, Danu Gurovića, Marka Vukasovića, Stanka Zubovića i Marka Radelju, gradonačelnika Zagreba Nikolu Badovinca, predsjednika Hrvatske bratske zajednice Johna Badovinca, biskupa i mučenika Janka Šimraka, uskočke vojskovođe Radula Daju Vukovića, Krstu Delišimunovića, Janka Šajatovića-Krabata, Petra i Vida Gvozdanovića, Leopolda i Marka Rajakovića, Petra i Oskara Hranilovića, Vuka Delivuka, Josipa Šintića..., mučenike Marka i Stanka Hranilovića, opernu divu Dragicu Martinis-Balić, slikare Zlatka Latkovića, Stanka Zubovića i Nebojšu Uglješića, mnoštvo svećenika, desetak biskupa i dvojicu kardinala (blaženi Alojzije Stepinac i Sluga Božji Franjo Kuharić).