- Pet dana zaredom na kućnu adresu pristizale su mi obične pošiljke iz Italije. Pojma nisam imao o čemu je riječ dok prvu nisam otvorio. Imao sam što vidjeti. Na engleskome jeziku iz Milana sam dobio kaznu za prometni prekršaj, sav u očaju ispričao nam je tužnu priču naš čitatelj Milan Radetić.
Htio je naš savjet, pravno tumačenje što da radi. Tim prije jer je i sadržaj ostalih običnih pisama koje mu je poslala policija iz Milana sličnoga sadržaja. U prvome slučaju Talijani su napisali kako je milanskom zaobilaznicom vozio 104 km/h na dijelu prometnice gdje je ograničenje 70 km/h. Naveli su kako priznaju petpostotnu toleranciju pa treba platiti 239,03 eura! Ako plati u roku 60 dana imat će popust 30 posto pa neka izvoli uplatiti 171,43 eura. Potom je dobio nevjerojatnih 15 kazni iz Italije, a ukupan iznos je bio nevjerojatnih 3500 eura. Krivac je bio njegov sin koji studira u Milanu i koji očito baš i ne vozi onako kako talijanski prometni znakovi nalažu.
Ima li pravo talijanska policija kažnjavati hrvatske vozače? Čini li isto hrvatska policija kada je riječ o vozačima iz drugih zemalja, evidentiranim u prometnom prekršaju? Pravu lavinu pitanja uputio nam je Milan Radetić, a nama nije preostalo ništa drugo nego da mu samo kažemo kako formalno-pravno kaznu ne treba platiti, no mogao bi imati ogromne probleme zaustave li ga u budućnosti karabinjeri u Italiji.

TALIJANSKA POLICIJA SVE JE KRIVO URADILA

Prema direktivi Europskoga parlamenta i vijeća donesen je propis koji vrijedi u 28 država članica EU-a, po kojemu se mogu i smiju kažnjavati stranci prometni prekršitelji. U Radetićevu slučaju, a i u brojnim drugim koji su sve češći u Hrvatskoj, strane policije treniraju strogoću na posve krivi način. Kaznu su Radetiću napisali u sedam navrata na engleskom jeziku, a iz Padove su mu pisali slične kazne na talijanskom jeziku. Rješenja nisu poslali kao preporučenu pošiljku, a nisu mu dali ni mogućnost da se žali...

U EU je zabranjen bilo kakav tip diskriminacije na temelju državljanstva. No kako je to u obrnutom slučaju? Što radi hrvatska država sa stranim prekršiteljima? Uglavnom malo, ili gotovo ništa. Ne kažnjavamo strane prekršitelje u onoj mjeri u kojoj bi mogli i trebali ponajviše zato što su (ovo je neslužbeno) u konačnici troškovi prijevoda, slanja pošte i vođenja postupka mahom veći od naplaćenih kazni. Pa doslovno stotine tisuća stranaca uvijek nestrpljivo čeka ulazak u Hrvatsku kako bi stisnuli papučicu gasa i isprobali krajnje mogućnosti svojih vozila. Bezbroj je pitanja i sasvim je jasno da dok god države same između sebe ne dogovore reciprocitet postupanja događati će se da u kažnjavaju uspijevaju svi koji se trude povesti proces. Vani policije angažiraju odvjetničke urede u Hrvatskoj koji preuzimaju "biznis" vezan uz što esikasniju naplatu i dakako da pri tome i multipliciraju troškove.

GRAĐANIN POKORNI

Što preporučiti Radetiću? Da ne plati kaznu i da riskira da mu Talijani pri prvome njegovu ulasku u Italiju naprave sijaset problema, da mu čak i auto zaplijene, ili da poput građanina pokornog plati kaznu. Sve to objasnili smo mu i bez obzira na to što je mogao "juriti pravicu" iz pragmatičnih je razloga Talijanima uplatio i više od 3000 eura.
Iz dana u dan u Hrvatskoj je sve više takvih primjera, a naša istraga pokazala je da hrvatska policija gotovo ni ne poznaje istu praksu. Pred koju godinu prvi su s kažnjavanjem hrvatskih prometnih prekršitelja započeli Austrijanci i Nijemci. I činili su iste pogreške kao i sada Talijani. Bilo je nemalo primjera kada su hrvatskim prekršiteljima slali kazne napisane na srpskom, pa čak i makedonskom jeziku.
Sve u svemu riječ je o iznimno osjetljivim situacijama u kojima valja dobro procijeniti isplati li se “ganjati” pravdu ili je ipak pametnije spriječiti u zametku svaku neugodnost. To je jedina prava dvojba, baš kao što opravdano treba pitati hrvatsku policiju zašto ne čini isto!

SJEDNI, ŠUTI, POKRI SE UŠIMA I PLATI - MOŽE LI DRUKČIJE

Kako je moguće da strane policije kažnjavaju hrvatske vozače i to na takav omalovažavajući i nepropisan način? Znate li da hrvatska policija to isto ne radi sa strancima koji čine prometne prekršaje u Hrvatskoj? Nije li to kršenje Povelje EU-a o ljudskim pravima, koja zabranjuje da bilo koja država članica EU-a, u kojoj su počinjeni prekršaji, odlučuje hoće li pokrenuti postupke. Obavijest vlasniku/ korisniku vozila, kojega se sumnjiči, mora uključivati datum i vrijeme počinjenja, naziv tekstova povrijeđenoga nacionalnog prava i sankcije te upute o pravnome lijeku, mora biti uručena preporučenom poštom, napisana na službenom jeziku države u kojoj je auto registriran. Tako piše u Povljelji, no život piše sasvim drukčije priče. Ponajviše zbog pragmatizma, zbog demonstracije moći, zbog neimanja reciprociteta naši vozači na kraju postupe kao gospodin Radetić i plate.