Napisao: Lukas Miošić

Foto: Pixabay.com

Nakon četiri godine otkad je proglasila kalifat, tzv. Islamska država konačno je, prema tvrdnjama sirijskoga režima, poražena u studenome 2017. godine. Assadovim snagama trebalo je malo manje od dva mjeseca od prekida američke pomoći pobunjenicima kako bi uspjele uz pomoć Kurda na sjeveru konačno zadati odlučujući udarac ISIL-u u Siriji. U zemlji se vodi kaotičan građanski rat još od 2011., u kojemu se na trenutke nije ni znalo tko sve ratuje protiv koga, a koji je imao ogroman utjecaj na ostatak svijeta. Prije svega se u njemu vodio nastavak Hladnoga rata između SAD-a i Rusije. Amerikanci su nakon dugo vremena i mnogo ratova izišli kao poražena strana u ovome srazu globalnih titana i dežurnih policajaca. Ekstremistički muslimani dolazili su iz cijeloga svijeta kako bi se borili na strani Kalifata i u ime njega provodili terorističke akcije po cijelome svijetu, od kojih se najviše svijetom pročuo onaj u prostorijama Charliea Hebdoa 2015. Te iste godine Europu je pogodila najveća izbjeglička kriza još od Drugoga svjetskog rata, kada je u samo 18 mjeseci do sredine 2016. u EU ušlo preko 2,5 milijuna izbjeglica, najvećim dijelom iz Sirije i Iraka. Turska je također uvelike dala svoj doprinos ovome sukobu. U već spomenutoj krizi ona je bila ta koja je pustila izbjeglice iz svojih kampova te im pripomogla da se domognu EU-a. Tek nakon dogovora Merkel i Erdogana u ožujku 2016. kriza je riješena. Na vojnome planu Turska praktički još uvijek vodi svoj vlastiti rat protiv sirijskih Kurda koje smatra teroristima zbog njihove povezanosti s Kurdistanskom radničkom strankom iz Turske, koja već desetljećima periodično vodi sukobe protiv vlasti u Ankari.

No rat se, kako stvari stoje, konačno bliži kraju. Sirijska vlada planira veliku ofenzivu u 2018. na regiju Idlib, posljednje utočište pobunjenika i islamističke skupine Tahrir al-Sham. Ako se ona uspješno završi onda još jedino preostaju granično područje s Izraelom i Jordanom južno od Damaska, nekoliko enklava između Damaska i Homsa te područje sjeverno od Homsa prema Hami. Ostatak države je pod kontrolom vlasti i sirijskih Kurda, odnosno Demokratske federacije sjeverne Sirije. Prema svemu sudeći Kurdi bi mogli napokon dobiti svoju autonomnu regiju na sjeveru zemlje, kada se rat završi i kada počnu mirovni pregovori. No teško iako će se sam rat završiti još ove godine, stanovnici Sirije vjerovatno će morati pričekati barem 2019. kako bi konačno dočekali mir u svojoj zemlji. Dobre vijesti u svemu su kako bi se glavnina sukoba ipak trebala završiti, ako sve bude prema planu, već krajem ove godine.