Foto: Boris Štajduhar/Start

Mnogi me pitaju zašto je danas nevjera česta pojava. Glavni razlog je promjena mentaliteta suvremenoga čovjeka. Prije stotinjak godina brak je bio potreba. Život je bio težak, a ona i on su naprosto bili upućeni jedno na drugo kako bi preživjeli i mogli podići brojnu djecu koju su rodili. Ako bi netko od njih prerano umro drugi supružnik je morao relativno brzo pronaći nekoga s kim bi nastavio živjeti u braku, jer se nije mogao sam boriti za preživljavanje i istovremeno brinuti se o djeci.
Tada ljudi nisu očekivali mnogo uživanja u braku, nego da im bračna zajednica donese sigurnost i smanji onu patnju koju je tadašnji život podrazumijevao. Drugim riječima, očekivali su od partnera da ispunjava svoje dužnosti, da na zadovoljavajući način igra svoje uloge muža i oca, odnosno supruge i majke. U tome kontekstu seks nije imao veću važnost, osim oslobođenja od napetosti i „zadovoljavanja potreba“. Kako je ljubav zapravo emocionalno vezivanje, ona je postojala jer su se u ovakvim zajednicama ljudi čvrsto emocionalno povezivali iako to nisu često izražavali jedno drugome.

Skriveni problemi

Za razliku od tada, danas je stupanje u brak ili ozbiljnu vezu rezultat ljubavi. Ljudi se odlučuju za zajednički život iz ljubavi i zbog ljubavi prema partneru. Ali tu postoji jedan skriveni problem, a to je što je danas glavni razlog odlučivanja za zajednički život osjećaj zaljubljenosti, a ne ljubav.
Danas većina ljudi vidi neku razliku između zaljubljivanja i ljubavi, ali također smatra kako je zaljubljenost ona prva, obvezna faza ljubavi. Smatra se da se netko prvo mora zaljubiti kako bi kasnije iz toga proizašla ljubav. I baš tu je skriveni problem, jer postoji velika razlika između zaljubljenosti i ljubavi, a zamaskirana je time što se ta dva osjećaja doživljavaju na sličan način.
Osjećaj ljubavi čvrsto je emocionalno vezivanje jedne osobe za drugu. Zbog toga ljubav jeste čvrsta i stabilna emocionalna veza između dvoje ljudi. Evolucijska psihologija zaključila je kako se ljubav pojavljuje kada je mladunčetu potrebno jako puno vremena za odrastanje, da postigne seksualnu zrelost, pa se morala pojaviti veoma čvrsta veza između majke i mladunčeta, koja će trajati dok ono ne odraste i postane sposobno za samostalnost. Tako, primjerice, u orangutana to traje oko osam godina. A kako majka koja se brine o više djece ne može obavljati sve zadatke za preživljavanje, o njima skrbi njezin muž koji je također vezan za svoju obitelj.

Dokad traje magija

Problem zaljubljivanja je u tome što ne postoje idealni partneri. Dok smo zaljubljeni vjerujemo kako je druga osoba prava, idealna, da je „to to“. S jedne strane ne vidimo kakva je druga osoba u stvarnosti jer projiciramo svoj ideal na nju, a s druge strane ta se osoba, u želji da bude prihvaćena, trudi pokazati nam najbolje od sebe kako bi se uklopila u dati ideal. Kada je veza ostvarena ljudi nakon nekoga vremena uvide kako drugi nije onakav kakvim im se činio kada su se odlučili za zajednički život. I tada nastaje nezadovoljstvo drugim ili, točnije, razočaranost. I upravo je ta riječ veoma dobra, jer je u njezinu korijenu „čar“, „čaranje“ koje se odnosi na magijski postupak mentalne opijenosti. Zato i kažemo kako je neko „začaran“ ili „očaran“, u transu, izmijenjenome stanju svijesti. Ali kad „magija“ prestane ljudi se manje ili više razočaraju u partnera i tada nastaje kriza u odnosu.

A kada u tome ne uspiju, kada shvate kako se partner neće promijeniti, gube nadu i to rezultira krizom veze. Tada pomišljaju na rastavu, ali su zbog mnogih stvari, često zbog djece, u jednoj vrsti unutrašnjega sukoba. Mnogi odluče ostati u vezi koja im nije dovoljno „ugodna“, u jednome stanju „polurazočaranosti“. Ostaju, ali su nezadovoljni i jednim okom promatraju vanjski svijet, u nadi kako će se ipak pojaviti netko tko je „pravi“ za njih, da im život neće proći a da ne dožive „pravu ljubav“.
Tako nastaje psihološka podloga za nevjeru.

Nevjera kao kompromis

Kako je nevjera izraz unutrašnjega konflikta između potrebe da se ode iz nedovoljno udobne veze i odluke da se osoba „žrtvuje“ i ostane u njoj, ono, kada je ostvareno, upravo održava taj konflikt. Nevjerna osoba ostaje u vezi koja ju ne ispunjava dovoljno, a istodobno razvija odnos s nekim trećim, u kojemu ona „dopunjava“ zadovoljenje svojih potreba.
Iako nevjerni partner sanjari i mašta kako će ostvariti novu, dovoljno udobnu vezu, što će mu donijeti dovoljno motiva da raskine staru, to se u stvarnome životu ne događa često. On uglavnom produžuje trajanje svog unutrašnjeg sukoba, bez odlučivanja za jedno ili drugo, želeći da što duže traje situacija u kojoj su oba dijela njega zadovoljena.. Skriva novu vezu jer njegova partnera „ne može boljeti ono što ne zna“, a istovremeno živi u iluziji kako će se odlučiti za novu vezu kada se ispuni neki uvjet koji je sebi postavio. I to obično traje sve dok osoba ne bude uhvaćena u nevjeri.

Želite li oprostiti

Nevjera jednoga partnera jedan je od najčešćih razloga zbog kojih se parovi javljaju na bračnu ili partnersku terapiju. Većina partnerskih terapeuta smatra kako je nevjera samo simptom koji ukazuje na to da je u braku ili vezi prethodno postojao problem koji par nije riješio. I zato veza može imati budućnost samo ako se nadiđe prethodno nezadovoljstvo vezom i osjećanje „polurazočaranosti“.
Koliko partnerska terapija pomaže prevladavanju trauma nevjere? Malo više od polovine ih oprosti partneru nevjeru i nastavi brak ili vezu, ali na drugi način.
U radu s ovakvim parovima primijetio sam kako je veća vjerojatnost da će prevareni partner oprostiti prevaru ako drugi partner učini jednu od sljedećih stvari:

Najbolje što parovi suočeni s prevarom mogu učiniti jeste potražiti pomoć nekoga dobrog partnerskog terapeuta. Uistinu smatramo kako je šteta razvesti se bez pokušaja da se pronađe izlaz kroz bračnu terapiju.