Napisala: Tamara Marković
Zdravko Čolić uzburkao je glave u Jugoslaviji i oduševljavao publiku diljem bivše zemlje hitovima poput Ti si mi u kravi, Gori Vatra, Pjevam danju, Pjevam nojku, Kad bi moja bila i drugima, a to se desetljećima kasnije nije bitno promijenilo. Čola i dalje nastupa, njegove skladbe dio su željeznog repertoara, a njegove obožavatelje i dalje zanima što se s njim događa.
Tako je veliku pažnju izazvala ispovijest Tamare Marković, njegove bivše kolegice, koja je pjevala prateće vokale legendarnom glazbeniku. Zajedno su radili šesnaest godina.
Markovićeva je izabrana na audiciji, a prvi koncert s Čolićem imala je u lipnju 1998. u Biljeljini. "Vani je bilo četrdeset stupnjeva, a u dvorani više od pedeset. Dvorana je pucala po šavovima. Nisam se ni naježila od silne vrućine i uzbuđenja. Iako mi je nakon koncerta skoro pala haljina, ovaj ću koncert najviše pamtiti po tome što me iznenadila mama koja je s prijateljicom došla na koncert, a da mi se nije javila pjevala kad sam bila dijete", podijelila je početak zajedničke priče s glazbenikom.
Prema njenim riječima, "postoje dvije Zdravke", ona koju ljudi vide na sceni i ona privatno, prenosi Kurir.rs. - Poznajem ih obojicu, obojica su briljantni, ali iako je svima draži onaj na pozornici, meni je draži bio onaj koji se s nama smijao, vozio, šetao, pjevao, pričao i šalio - priznala je i potvrdila ono što se zna dugo: da je uvijek bio veliki šarmer i da su posjetitelji bili ludi za njim, što i ne čudi s obzirom na karizmu i energiju koju je pokazivao na koncertima.
A njezin najdraži trenutak s glazbenikom? "Bili smo u Las Vegasu, na predstavi jedne kanadske cirkuske grupe, nalik na Cirque du Soleil. Sjeli smo pod šator i čekali da predstava počne, glazba je bila super, atmosfera čarobna. A Zdravko skoči i kaže: "Odmah se vraćam! "Istrči i nema ga neko vrijeme, već smo se zabrinuli kad se odjednom vrati s punom vrećicom kokica i počne dijeliti svima, sretan kao dijete."
Iako su im se putevi kasnije razišli, ona o Čoliću i dalje ima samo dobre riječi. "Bio je i ostao svoj. Jedinstven i neponovljiv, nekad i sad. Energijom mladog čovjeka, radošću djeteta, a iako ponekad djeluje zamišljeno i odsutno, vjerujte, sve vidi i zna! Neka sam čuje. Pogotovo na koncertima (smijeh).