„Kad bi žene vladale svijetom, ne bi bilo ratova“, samo je jedna od brojnih izreka koje ukazuju na vrline žena kao vladarica, no primjer iz Kine, gdje i danas živi pleme Mosuo. Ono svjedoči da tome nije tako. Poznato je kao kraljevstvo žena i koji se smatra možda posljednjim matrijarhatom na svijetu.

Ženska na čelu obitelji

Pleme Mosuo ima prilično dugu povijest, koja datira više od dvije tisuće godina. Za ovo pleme je karakteristično da su oduvijek njegovali tradiciju i kulturu matrijarhata. U ovom plemenu žene su te koje uvijek donose odluke i na čelu su obitelji.

Obitelj se najčešće sastoji od deset, pa i više članova, no sva imovina uvijek je u rukama žena, pišu strani mediji.

Ljubavnika im ne manjka

Posebnost ovog plemena je da prakticiraju vrstu "otvorenog, liberalnog braka" gdje je ženama dopušteno imati onoliko ljubavnika koliko žele.

Zapravo, njih ne veže tradicionalni brak, već muškarac kojeg žena poželi dolazi kod nje na noć, provodi noć s njom, a zatim mora napustiti kuću prije zore. Zapravo, suživot se uopće ne preporučuje ili jednostavno nije u njihovoj tradiciji.

Ako žena ne želi vezu s prijašnjim ljubavnikom, ona simbolično svoje cipele stavi muškarcu pred vrata i tako mu da do znanja da je njegova mjesto je zauzeto. Pa se rastaju. Nema sudova i razvoda. Naprotiv: kad žena iz plemena želi muškarcu pokazati da je zainteresirana, ostavit će mu otvorena vrata da je noću posjeti.

“I will never get married, my generation do not get married.”

Often called the “Kingdom of Daughters,” the Mosuo tribe is China's last matriarchy, a society where women reign pic.twitter.com/PFYyjs4WED

— Bloomberg Quicktake (@Quicktake) April 1, 2021

Inače, važno je naglasiti za ovo pleme da se žene u plemenu ne javljaju. Zapravo, u njihovoj kulturi i tradiciji, imati samo jednog partnera predstavlja nepoštovanje prema precima i ne smatra se prikladnim. Zato u njihovom jeziku nema riječi za oca ili muža.

Odgoj djece

Ako se iz takve zajednice rodi dijete, to dijete odgaja majčina rodbina i dijete dobiva majčino prezime. Očevi imaju minimalan ili nikakav kontakt sa svojom djecom. Najveći muški uzor ovoj djeci je stric, koji u ovom društvu ima bolji položaj od biološkog oca djeteta. Ujaci su ti koji čuvaju sestrinu djecu – a kad stričevi ostare, ostare i rođaci. Njihovu kulturu karakterizira i to što se stari i nemoćni nikada ne napuštaju, već se njihove obitelji o njima brinu do kraja.

Prema plemenskim pravilima, djevojčice ne smiju nositi suknje do 13. godine, kada su službeno "uvedene u društvo", nakon čega im majke dodjeljuju zasebnu sobu u koju dovode svoje ljubavnike.

Štoviše, nakon smrti, majke svu svoju imovinu ostavljaju kćerima, nikada sinovima, iako im je dopušteno živjeti u majčinoj kući.

Uloga muškarca

Naime, u ovom plemenu muškarci nemaju posebnih obaveza: nemaju posla, odmaraju se po cijele dane - sve kako bi bili odmorni za noćne posjete svojih žena.

Uglavnom, jedine obveze su im stočarstvo i ribolov. Inače, muškarci nemaju svoje imovine i do kraja života žive u majčinoj kući.

Gostoljubivo pleme

Inače, pleme Mosuo je u prošlosti bilo prilično izolirano i nije imalo gotovo nikakav kontakt s vanjskim svijetom. No, njihovo je mjesto posljednjih godina postalo poznata turistička destinacija i polako se otvaraju prema svijetu.

Treba naglasiti da je, unatoč vanjskim utjecajima, pleme Mosuo i danas vrlo jaka zajednica, a pripadnici plemena uvijek su na prvom mjestu u odnosu na strance i turiste.

Osim toga, pokazali su se i iznimno gostoljubivi. I premda je posljednjih godina porastao interes turista za njihovo mjesto, zanimljivo je da Mosuo žene nikada neće "flertovati" ni s kim drugim osim s Mosuo muškarcima. Nekoliko je aspekata Mosuo kulture koji privlače pozornost ostatka svijeta, no jedan od najvažnijih je svakako liberalan stav, gdje žena može izabrati ljubavnika, a da ne mora živjeti s njim pod istim krovom.

Ovaj progresivni, feministički svijet – ili anakronistički matrijarhat, iskrivljen kao i svako patrijarhalno društvo, ovisno o vašem stajalištu – postoji u bujnoj dolini u Yunnanu, na jugozapadu Kine, u krajnjem istočnom podnožju Himalaja. Drevna plemenska zajednica tibetanskih budista nazvana Mosuo, živi na iznenađujuće moderan način: žene se tretiraju kao jednake, ako ne i superiorne, muškarcima; oboje imaju onoliko ili onoliko malo seksualnih partnera koliko žele, bez prosuđivanja; a šire obitelji odgajaju djecu i brinu se za starije osobe. No je li to utopijski kao što se čini? I koliko još može preživjeti?