Napisala: Marija Podhraški

Foto: Uredništvo

Kada krenemo u turistički posjet glavnom gradu Austrije, kušanje nekih od njihovih tipičnih jela i pića je na popisu stvari koje se tamo ne smiju propustiti. Ali za slovenskog gosta stvar ovdje postaje vrlo zanimljiva, jer upravo poznati bečki odrezak, koji većina drugih stranaca mora probati u Beču, već dobro poznajemo iz naših restorana i domaće kuhinje.

Bečki odrezak iz Beča

Unatoč širokoj ponudi internacionalnih jela, "wienerschnitzel" je i dalje neizostavan dio bečke i austrijske kuhinje. Gdje god se okrenemo u gradu, nalazimo ga na samom vrhu jelovnika. No, ne radi se samo o tome da ga Austrijanci znaju dobro plasirati turistima, već ga se može naći iu ponudi gostionica i restorana u udaljenijim dijelovima grada.Postoji nekoliko različitih teorija o podrijetlu mršavih, debelih. -prženi, pohani odrezak od teletine (danas i od piletine) priče. Jedan od najčešćih je da ga je u Beč iz Italije "donio" austrijski feldmaršal Radetzky, koji je bio impresioniran milanskim kotletom (costoletta alla milanese). Na njegov zahtjev počeli su ga pripremati na bečkom dvoru, zamijenivši kotlet sočnijom teletinom, a bijeli kruh mrvicama kajzericom. Odrezak na bečki način s vremenom se proširio po carstvu i među običnim pukom, a ostalo je povijest.

 
Pivo, odresci, koljenice i kobasice

 
Danas je bečki odrezak poznat na cijelom njemačkom govornom području, zbog naše povijesti u Austro Ugraskom carstvu, kao i kod nas. Osim bečkim odreskom, Bečani su ponosni i na svoje pivnice u kojima možete obogatiti svoje iskustvo brojnim tradicionalnim jelima kušajući njihova domaća piva. Od Beča, naravno, ali svinjskih koljenica, rebrica i lovačkog gulaša do vrlo popularnih bečkih i bijelih kobasica te rolada od jabuka i marelica, sigurno nećete otići ni gladni ni žedni.

Gotovo svaki bečki pub priča je za sebe, što je bogatija poviješću, to je autentičniji i važniji. Kao i Nijemci i Česi, i Austrijanci su poznati kao nacija s izraženom pivskom kulturom, kvalitetu piva shvaćaju vrlo ozbiljno, poslužuju vam ga s velikim užitkom i gotovo u pravilu u čašama i vrčima, s imenom pivovare na njima.
 

Restaracija i pivnica Salm Bräu

U poplavi brojnih pubova u Beču prilično je teško odabrati u koju otići. Čak i ako smo u gradu nakratko, vrijedi malo istražiti unaprijed. Bio je na vrhu popularnosti i među domaćim stanovništvom koje smo pitali i među turistima
 pivnica i restauracija Salm Bräu. Nalazi se u neposrednoj blizini poznatog Bečkog dvorca Belvedere (posjet koji je doživljaj sam po sebi) Iza zidova današnje pivnice nekada je bio samostan, ali i štala za caričine konje, stoji na njihovoj stranici. Ali 300 godina kasnije došli smo ovdje na njihov bečki odrezak i prvoklasno kućno pivo, koje hvale gotovo svi turistički vodiči. Naravno, potrebno je čekati u velikom redu za ulazak, ali ako gost ne želi riskirati i ostati bez ručka ili večere, bolje je unaprijed rezervirati stol preko njihove web stranice.

Osim njemačkog i engleskog, u tri prepune sale pivnice najčešće se govori ruski, ali ovdje ručaju i pravi Bečani. U kutu za velikim i punim stolom uživalo je nekoliko generacija mještana, muški članovi razigrane družine obukli su tradicionalne austrijske jakne i prsluke s gumbima za kopčanje do vrata za večer u pubu, ovdje to shvaćaju tako ozbiljno. Kada stigne hrana, odnosno naši bečki odresci, na prvi pogled je jasno da se radi o vrlo jednostavnom obroku - bečki odresci i krumpir salata, bez ukrasa i dodatnih ukrasa. Kad ga probamo, vrlo brzo shvatimo da je ključ u jednostavnosti, meso je nevjerojatno mekano i hrskavo, jednostavno se topi u ustima, dok okus zaokružuje krumpir koji je pomalo slatkastog okusa. I da ne zaboravimo, ovdje se svako jelo mora zaliti šalicom pšeničnog "weizena", o tome malo kasnije. Još nešto što možemo reći za bečki odrezak je da ga nikad nismo tako brzo pojeli, iako on nikako nije malen, obično ima 30 centimetara u promjeru po bečki.

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Salm Bräu (@salmbraeu.vienna)

Još nešto o vrhunskim pivima

Kućna pivovara Salm Bräu kuha vlastite nevjerojatne mješavine piva, od kojih su najpopularnije: helles, pils (pilsner), märzen (crveno pivo s jakim okusom slada), g'mischt (pola helles i pola dunkel, tamno pivo pivo) i već spomenuti weizen (pšenično pivo blago slatkastog okusa). Za one koji žele probati baš svaki od njih, ali ne žele završiti pod stolom, pivska ploča svih pet vrsta dostupna je za kušanje u malim čašicama. Ali isto tako, ako želite odahnuti i provesti večer s litrenim "kriglama" u ruci — usput, Salm Bräu ima i destileriju viskija — rado će vam izaći u susret. Povrh svega, njihovo pivo možete ponijeti sa sobom i na put ili kući u prigodnoj litrenoj krigli. U svakom slučaju, naša večer u Salm Bräu neće se dugo zaboraviti.

Kad ste u Beču, dobro je znati i za pivnicu na Desetoj Mariji u šesnaestom bečkom okrugu, Ottakringer, koja je posljednja velika pivovara u gradu iz carskih vremena. Zanimljiv je i Hrvatima jer je u njemu pio i najveći slovenski književnik Ivan Cankar koji je toliko toga imao zajedničkog i s nama Hrvatima tijekom svojih bečkih godina. Gurmanima će biti zanimljiva i legendarna bečka gostionica Figlmüller koju je kulinarski blog Taste Atlas prošle godine uvrstio na prvo mjesto među 150 najlegendarnijih restorana na svijetu. Specijalitet su im odresci "na bečki", ali ne peku teletinu, već svinjetinu.