Sjaj i bijeda hrvatskih krajobraza i što učiniti da se ekocid iskorijeni i očuva prekrosna hrvatska priroda, flora i fauna
FOTO GALERIJA: „Hrvatska kakva se rijetko viđa“, naziv je šokantne izložbe koja Lijepu našun predstavlja u žestokom kontrastu. I dok fotografije Miljenka Marukića otkrivaju sklad i ljepotu, one potresne Romea Ibriševića izazivaju šok i zabrinutost.
Otvorenje izložbe je u ponedjeljak, 23. 9. 2024. u prostorijama Udruge Dobre Dobričevića
Na fotografijama Miljenka Marukića zabilježene su ljepote divljeg svijeta, začudnosti života, slobode u pokretu, nagona za opstankom. Sušta suprotnost očituje se na slikama koje su umjetnici radili na fotografijama Romea Ibriševića: vidimo ružnoću ljudskih otpadaka, „divljih“ koji uništavaju opstanak drugih.
Dvojicu autora ne povezuje samo strast prema fotografiji, nego prije svega ljubav prema prirodi i aktivizam.
Romeo Ibrišević sa svojom Udrugom Zelene stope već dvadesetak godina u akciji „Očistimo Hrvatsku od auto-olupina“ izvlači civilizacijsko smeće iz parkova prirode, podmorja, s planina i iz rijeka, te sve to dokumentira svojim fotografskim aparatom.
U akciju su se uključili i umjetnici na svoj način: odabrali bi jednu Romeovu fotografiju koja dokumentira izvlačenje auto olupine iz prirode, fotografija je potom otisnuta na slikarsko platno, a onda su umjetnici, svatko u svom stilu, intervenirali.
Miljenko Marukić afirmirao se pak kao fotograf podmorskog i životinjskog svijeta, s osobitom strpljivošću da zabilježi rijetke ptice i bića koja se stapaju s okolišem. Povezuje ih ne samo fotografska strast, nego ponajprije očaranost prirodnim ljepotama i aktivizam na očuvanju.
Njihovi radovi govore o licu i naličju čovjekova bivanja na Zemlji: s jedne strane je iskonska priroda, s druge ono što su ljudi uništili i nastavljaju razarati. Da nam priroda uzvraća udarac, sve više se uvjeravaju i najokorjeliji klimatski skeptici – nastavimo li dalje istim tempom nestat će svijet koji bilježi Marukić i ostat će samo groblja metalnog otpada koja fotografira Ibrišević.
Usporedimo li Romeove fotografske predloške sa slikarskim radovima, lako je zaključiti da smo prešli dopuštenu granicu bahatosti spram prirode.
Danas je posve jasno da kad najrazvijenije zemlje govore o „zelenoj“ ili „čistoj“ tehnologiji, kad se kunu u takozvanu zelenu transformaciju globalne ekonomije ustvari bezočno lažu.
Sve je to samo smokvin list koji omogućuje da se nastavi, jer bez potpunog napuštanja postojećeg modela proizvodnje temeljenog na profitu nema nikakve stvarne promjene. Ljeta će biti sve toplija, oluje razornije, brda smeća veća itd., pritom, uzmite u obzir: najgore neće biti ono što će nam priroda učiniti, nego ono što ćemo učiniti jedni drugima.