Robert Lešnik, poznati i etablirani slovenski dizajner automobila. Nakon rada u Volkswagenu i Kiji, prije 15 godina došao je u Stuttgart u Mercedes-Benz. Lešnik je šef dizajna eksterijera i kada vidite prestižni Mercedes, vidite njegove karakteristike. Mnogi bi rekli da radi posao iz snova, s čime se i on slaže, ali napominje da 90 posto njegovog rada ide u smeće", rekao je sugovorniku u novoj epizodi. Mastercard® podkasta nadahnjuje Borut Pahor, bivši slovenski omiljeni predsjednik.

Lešnik, koji je iz Njemačke u Sloveniju došao upravo zbog ovog razgovora s bivšim predsjednikom Pahorom, vrlo je rano otkrio svoj talent. U osnovnoj školi učitelj je hvalio njegov dizajnerski uradak pred 30, 40 učenika. “Jednostavno nije mogla vjerovati da netko može tako lijepo crtati”, otkriva Lešnik koji je počeo crtati životinje i podvodni svijet.
 

Sa 17, 18 godina razmišljao je je li strojarstvo zaista ono čime se želi baviti, a onda je shvatio da ga privlači dizajn. U početku, naravno, sa strahom, jer tada nije bilo interneta, informacija, a ako nekome samo spomeneš dizajn, čudno te gledaju. U početku se nije usudio ni razmišljati o inozemstvu.

"Danas sve možete pogledati na Googleu. Moj tadašnji Google bio je gospodin Georg Gedl, tada je radio i živio u Mariboru i bio dizajner. Još smo u kontaktu, prijatelji. Radio je u jugoslavenskom časopisu Avto Magazin i imao svoju kolumnu o dizajnu, crtao je aute. To je bio praktički prvi kontakt. Nazvala sam ga ili poslala razglednicu i on me pozvao u Maribor. Bio je izvor svih pravih informacija."

Georg Gedl je početkom 90-ih godina bio njegov prvi kritičar koji je mogao ocijeniti njegovu skicu. "Logično je da roditelji to ne znaju ocijeniti. Ako dijete roditeljima pokaže sliku, onda je to najbolje, naravno", iskreno kaže dodajući kako je gospodin Gedl svoj rad znao i pohvaliti i pokuditi. Dao mu je i puno savjeta o studiranju, jer je Gedl bio predavač na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani.

Želja za uspjehom bila je uvijek njegov najveći pokretač

Razmišljao je i o studiju u Italiji, ali to nije bilo besplatno. "Na kraju sam se odlučio za Njemačku. Moram priznati da nikad prije nisam bio tamo. Nisam čak ni govorio njemački. U školi smo uvijek učili engleski." Otišao je na prijemni u Njemačku koji je trajao tri dana . "Nakon tri dana ustanovili su da uopće ne znam i ne razumijem njemački. Ali tada sam bio prisiljen na to. Mislio sam da mi je ovo posljednja šansa. Ako sam tri puta pao u Ljubljani, onda ću probati još pet puta za Njemačku. Vjerojatno sam u dobi od 20 godina pomislio da ako mi četvrti put kažu da nije ništa, onda vjerojatno nisam talent." U Pforzheimu je četiri godine studirao automobilski dizajn i postao diplomirani dizajner za "dizajn prometa", ne samo automobila. U Njemačku je došao u ožujku 1994. Prvi se na njegovu molbu odazvao Volkswagen koji ga je pozvao na razgovor.

"Krivo su shvatili moju prijavu. Mislili su da sam 5. semestar i tražio sam praksu za 6. semestar. Jer tamo je praksa bila obavezna. Kad sam rekao da sam iz Slovenije i da sam u 1. semestru rekli su mi da ne mogu kod njih stažirati", prisjeća se Lešnik, kojeg su sutradan pozvali i rekli da su se predomislili i da će napraviti iznimku. Tako je nakon prvog semestra u srpnju i kolovozu radio je u dizajnerskom centru u Wolfsburgu - svi dizajneri i on, kao početnik, praktičar, radili su zajedno na projektu.

"Ova crno-bijela 'traka' bila je standardna u Volkswagenu u to vrijeme, svi su radili jednu, ja sam bio samo jedan koji je napravio obojeni. To znači da sam uzeo 'airbrush' i napravio 'rendering', praktički auto je bio crven. Napravio sam to jer sam mislio da se moram istaknuti. Bio sam jedan od mnogih, a Volkswagen već je bila ogromna tvrtka, veliki dizajnerski tim. Na kraju sam morao privući pozornost tadašnjeg šefa", opisuje svoje početke.

"Šef je prošao kroz studio i bilo je 10 ovih crno-bijelih slavina , a jedan na zidu bio je crven. Pitao je tko je to učinio? Naravno, potpisao sam Roberta Lešnika i onda su pitali tko je taj praktikant. Da, jer je ovdje samo tjedan dana. I onda me šef vanjskog dizajna, što mi je danas praktično funkcija, pozvao u ured i rekao da su oni odlučili da me stipendiraju.” Njegova stipendija je bila 1500 maraka.
 

Nakon 5 godina poželio ja napraviti velike promjene

Zacrtao je kurs za sebe. Ovo što sada radi radi najviše pet godina, a onda se nešto mora promijeniti. To je njegovo životno načelo kojeg se drži i danas: "Kada počneš raditi, stalno si zaposlen i moraš se i sam nekako dokazivati. Ako nakon pet godina i dalje radim ono što sam počeo, onda ću vjerojatno imati mijenjati tvrtke."

" 
Automobilski dizajn vrlo je emotivan posao, bez obzira sviđa li se vašem šefu ono što radite ili ne. Ne može se raditi po nekim pravilima."

Većina dizajnera ne stigne toliko daleko da ima priliku napraviti model. "Budući da modeli koštaju puno novca, kapaciteti su ograničeni. I tada mi je cilj bio napraviti jedan model u pet godina, ili ne jedan model, nego da se jedan model odabere za serijsku proizvodnju, što je bilo praktički nevjerojatno vrijeme. Bio je to nevjerojatan cilj," kaže, koji je naravno uspio postići. "Bio je to Volkswagen Passat."

Kasnije je potpisivao i modele automobila kao što su Volkswagen Scirocco, Volkswagen Eos Cabrio... S obitelji je zatim otišao u Kaliforniju na godinu dana, točnije u Santa Monicu, ali se vratio zbog nove prekretnice u karijeri.

"Došao sam u Kaliforniju i dao prijedlog za model Volkswagen Scirocco. I nakon godinu dana vratio sam se u Wiesbaden, vrlo lijep grad. "

Godine 2006. započeo je posao u Kiji, gdje je naučio o korejskoj kulturi. Njegovo najveće postignuće s njima bilo je osnivanje dizajnerskog studija od nule.

Mercedesi mi baš nikada nisu bili prefiše po volji

Mercedes je doživio promjenu uprave 2008. Gorden Wagener, s kojim je Lešnik radio u Volkswagenu, postao je šef dizajna u Mercedes-Benzu u rujnu 2008., a Robert je tamo došao u siječnju 2009. Bio je to jedan od ključnih trenutaka u njegovom poslovnom životu.

Vidiš izvana da ti se nešto sviđa, onda vjerojatno nemaš šanse ništa promijeniti, jer su uspješni. Cilj je bio pomladiti marku (Mercedes). Dizajn, ovaj imidž marke 'percepcija marke' (percepcija brenda) promijeniti. Trebalo nam je godinu dana da definiramo kamo želimo ići," rekao je Lešnik, koji danas ima oko 110 zaposlenika pod sobom kao šef dizajna eksterijera u Mercedes-Benzu. Kao zanimljivost treba reći da je prošla godina bila izuzetno uspješna, odnosno bila je to rekordna godina po prodaji.

.

Živimo u desetljeću ogromminh promjena

Između ostalog, otkrio je Pahoru što će se dogoditi s automobilskom industrijom zbog klimatske politike, prelaska na struju te utječe li to na dizajn eksterijera, a svakako na proizvode poput automobila, pa i na kraju na oblik tih automobila. Kupac koji trenutno odlučuje kakav će automobil kupiti, naravno vodi računa o dometu električnog automobila i mreži punionica.

"Ljudi ne znaju gdje i koliko dugo puniti svoj auto. Što ako punionica ne radi, što onda? To su stvari koje kod motora s unutarnjim izgaranjem ne pitamo desetljećima." Govorili su i detaljnije o autonomnoj vožnji i njenoj zakonskoj regulativi.

Putujuće dnevne ili radne sobe

Mercedes je luksuzna marka gdje imaju 35 različitih automobila i svaki je napravljen za drugu vrstu kupaca. Lešnik ističe da, naravno, treba gledati gdje su glavna tržišta, odnosno kako kupac koristi određeni automobil.

” Recimo u Kini, gdje se prodaju najskuplji, najveći automobili – Maybach S klasa itd. .. Ne putuju satima i satima kao na njemačkoj autocesti. Ne, praktički stoje na mjestu, gužve. Imaju Šangaj, Peking i još sto milijunskih gradova. Imaš vozača, vlasnik sjedi straga desno i taj potpuni luksuz, komfor koji ovaj auto nudi on može praktično koristiti zadnje desno sjedište u autu. Ima vozača,u ovom slučaju i vlasnik vozi autonomno, ima svog šofera, a to je npr. jedan specifičan model poput S klase, koji mi dizajneri radimo samo za tog jednog kupca."

Nacrti za budućnost

Otkako je u automobilskoj industriji, priznaje da mu nikad nije dosadno, jer uvijek ima novih stvari.

"Uvijek dolazi nešto novo, sada dolazi e-mobilnost. Kao brend smo se obvezali da ćemo se do 2039. potpuno transformirati u proizvođača električnih i drugih pogona. Prije deset godina to nitko nije mogao zamisliti. Prije deset godina , Tesla je došla, nitko nije znao koliko će preživjeti. Danas znamo gdje smo. Znamo da ima i onih koji si to mogu priuštiti, kao što je njemačka kompanija ili njemački brend kao što je Mercedes, inače internacionalni brend. Ali imamo neku odgovornost prema okolišu i jednostavno se više ne može tako raditi, živimo u potpuno drugom svijetu."