- Mi to vidimo sasvim drukčije. Ivan Vidaković, naš najbolji dronaš digao je u zrak svoje najbolje i najefikasnije "letjelice", Matej Meštrović, skladatelj i pijanista samo za Start je skladao dvominutnu verziju "Fanfara 304", odu Pelješkom mostu koju je pompozno nazvao po jednako takvom instrumentu kojem je dodao i oznaku 304. Upravo toliko je godina bilo potrebno Hrvatskoj da spoji svoja dva kontinentalna dijela, da uveže sjever s krajnjim jugom, da prkosi i prodaji Neuma od 1718., kojem su prigodom Gospari pazarili mir, nenapadanje i savezništvo s Turcima, a sve kako bi i dalje mogli razvijati Dubrovačku republiku, ploviti svjetskim morima i trgovati s tadašnjim najljućim otomanskim neprijateljem, Mlečanima.

Kako je pisao Identitet.hr https://identitet.hr/kako-je-neum-pripao-bih-povijesni-prikaz-teritorijalne-pripadnosti-neuma-i-okolice/ "Malena i bogata Dubrovačka Republika uspjela je održati svoju „lijepu, dragu i slatku” slobodu, premda je bila u društvu triju golemih sila – Osmanskog Carstva, Mletačke Republike i Habsburške Monarhije. Dubrovačka sloboda, koju Ivan (Dživo) Gundulić naziva „darom u kom sva blaga višnji nam Bog je dô”, očuvana je zahvaljujući genijalnoj dubrovačkoj diplomaciji. Nakon što su se Mlečani učvrstili uz njene granice, pragmatična Dubrovačka Republika prepustila je Turcima Neum na sjeveru i Sutorinu na jugu (od 1947. u Crnoj Gori). Tim potezom, Dubrovčani više nisu imali granicu s Mletačkom Republikom. Ako bi Mlečani htjeli kopnom napasti Dubrovačku Republiku, morali su prvo napasti teritorij Osmanskog Carstva. To je odgovaralo Dubrovčanima koji su slobodu čuvali i podređenim, ali lukavim odnosom s Turcima. Odgovaralo je i Turcima, jer su imali izlaz na more. Korisno za stare Dubrovčane, dugoročno štetno za njihove mnogo kasnije potomke."

Nakon Morejskog rata (1684.-1699.) u koji se uključila i Austrija, a koji je završio turskim porazom i mirom u Srijemskim Karlovcima 1699. godine, Mlečani su dobili značajna teritorijalna proširenja u Dalmaciji.

Da bi razumjeli kako je Neum završio u Bosni i Hercegovini, treba pročitati sljedeće retke. Mletačka Republika je iskoristila trenutnu slabost Turaka i jurnula osvajati Dalmaciju sve do Mostara, a prvi put i Popovo polje i Trebinje u zaleđu Dubrovačke Republike. Tako su spojili svoj teritorij s već osvojenom Bokom Kotorskom, čime su Dubrovnik i njegovu trgovinu odsjekli od Turske.

Morski hr. to ovako objašnjava: - Ovdje nastupa lukava diplomacija koju je Dubrovačka Republika imala kao jedini neiscrpan resurs. Dubrovčani su pošto-poto željeli otkloniti opasnost da ih Mleci potpuno okruže i odvoje od zaleđa. Kako rat u Dubrovniku nikad nije bio opcija, mogli su odabrati; pripasti Turcima ili zadržati neutralnost ali Turskoj pokloniti dio teritorija. Priklonili su se tad jedinoj logičnoj odluci.

Dubrovnik tada zahtijeva da njegov teritorij bude odvojen od teritorija Mletačke Republike – i na sjeveru i na jugu. Tako je na sjeveru Turska dobila izlaz na more u području između Neuma i Kleka, ali isto su dobili i na jugu, u Sutorini, odnosno preko Bokokotorskog zaljeva, u blizini Igala i Herceg Novog. Novim mirovnim sporazumom u Požarevcu 1718. godine, na kojeg su morali pristati i Mlečani, intervencijom Dubrovčana, morali su Turcima vratiti dubrovačko zaleđe, pa je njihov teritorij kod Kleka proširen. Turci su oba dobivena područja zadržali sve do Austro-Ugarske okupacije Bosne i Hercegovine koja se dogodila 1878. godine.

Austro-Ugarska 1908. godine Turskoj kao naknadu za aneksiju BiH plaća 2,5 milijuna turskih funta ili 54 milijuna austro-ugarskih kruna u zlatu, čime to područje i službeno postaje austrijsko. https://www.morski.hr/kako-je-neum-postao-dio-bih-razlog-za-gradnju-peljeskog-mosta-star-je-300-godina/

Njegova težina jednaka je težini 34 Eiffelova tornja, a najveći element teži 820 tona. Dovezen je iz Kine

Bio je to povijesni dan za Hrvatsku. Po prvi put nakon više od 304 godine država je 'kopneno' povezana s Dubrovnikom. Godine 1698. tadašnja Dubrovačka Republika, u strahu od napada Mletačke Republike, ustupila je Turcima mali dio teritorija oko grada Neuma, danas BiH, koji ni nakon raspada Jugoslavije nije prepustila Hrvatskoj.

Više od 30 godina Hrvati su težili povezivanju cijele države (ideja o izgradnji mosta prvi put se javila 1997.), a otvaranjem Pelješkog mosta, napokon su uspjeli. Most dug 2404 metra objekt je na koji je država iznimno ponosna, a posebno na desetke tisuća ljudi koji su 26. srpnja, u kasnim večernjim satima prisustvovali svečanom otvorenju. Došli su iz svih krajeva zemlje, kako kopnom, tako i morem, gdje su svjetlima i glasnim zvukovima na svojim plovilima stvorili poseban ugođaj.

Most je izgradila kineska tvrtka China Road Bridge Corporation u suradnji s mnogim drugim europskim građevinskim projektima

Slovenski je projektant Marjan Pipenbaher i njegova tvrtka Ponting. Potonji je, kako je rekao u izjavi za hrvatske medije, izgradnji mosta posvetio veći dio posljednjih deset godina, a po njemu je riječ o jednom od najljepših mostova u Europi, ako ne i u svijetu.

Izgradnja mosta trajala je manje od desetljeća. Prve pripremne radnje datiraju iz 2007. godine, a velike promjene uslijedile su 2013. godine, kada je Hrvatska ušla u Europsku uniju i time dobila pristup financijskim sredstvima EU (iz tog naslova dobili su 357 od ukupno 420 milijuna eura). 2018. godine potpisan je ugovor s kineskom građevinskom tvrtkom, a 27. prosinca na gradilište su stigli prvi kineski radnici. 20. siječnja tada je postavljen prvi stup, a krajem srpnja 2021. bit će spojene dvije strane mosta.Iako novi most ne spada među najveće u svijetu, čak ni u Europi (gdje je ne može se naći ni među prvih 15 najvećih mostova), svakako je impresivan projekt. O tome svjedoče i neke statistike:
 

Most je dugačak je točno 2404 metra. Pritom mu je širina 23,6 metara, visina 55 metara, a na najvišoj točki kolnik je 30 metara od razine mora, što znači da i najveći kruzeri mogu bez problema ploviti ispod mosta.
U prosjeku je na njemu u svakom trenutku radilo oko 600 radnika, a na vrhuncu čak 800 radnika.
Za njegovu izgradnju je bilo potrebno šest milijuna radnih sati

Njegova težina jednaka je težini 34 Eiffelova tornja, a najveći element teži 820 tona. Dovezen je iz Kine

Izgrađen je iz 165 elemenata, stoji na 11 potpornih stupova

Cestovna povezanost s južnom Dalmacijom
Opis projekta: 
1. Izgradnja mosta Pelješac s pristupnim cestama

2. Izgradnja pristupnih cesta (duljine 12,04 km): Duboka – Sparagovići /Zaradeže

- cesta Duboka (D8) – Most 2, 140 km (kopnena strana)

- Most – Zaradeže, 9,898 km (na  Pelješcu) s 2 tunela, 1 vijaduktom i 2 mosta

3. Izgradnja stonske obilaznice: poboljšanje i proširenje dionice Sparagovići/Zaradeže – Prapratno, 10,2 km

4. Izgradnja stonske obilaznice: Prapratno - Doli, 7,89 km s 2 tunela, 1 vijaduktom i 1 mostom

Ukupna vrijednost projekta: 4.023.978.948,00 kuna

Ukupni prihvatljivi troškovi: 3.215.559.659,40 kuna

Ukupno EU bespovratna sredstva (85%): 2.733.225.710,49 kn

Ugovor je potpisan 13.6.2017.

Operativni program: Konkurentnost i kohezija

Korisnik: Hrvatske ceste d.o.o.