To je ono što je Jovanka Broz poželjela pred samu smrt, bila joj je to posljednja želja i sve ima smisla
Neposredno prije smrti izrekla je posljednju želju, što je mnoge iznenadilo. Poželjela je napustiti ovaj svijet s pjesmom koju joj je pjevušio Tito, sa svojevrsnom partizanskom himnom!
"Bella ciao" poznata je talijanska antifašistička pjesma iz Drugoga svjetskog rata posvećena partizanima koji su se borili protiv okupacije.
Dubravka Petric/PIXSELL
Supruga Josipa Broza Tita, Jovanka, važila je za damu snažne volje, što je ustvrdila i prije smrti. Na vječni počinak ispratili su je uz zvuke dobro poznate pjesme Bella, ciao. Iako su mnogi mislili da ju je odabrala zbog ljevičarskih uvjerenja, nije tako.
Riječ je o pjesmi talijanskih partizana iz Drugog svjetskog rata, pa izbor Titove udovice ne čudi. I sama je smatrana jednom od najhrabrijih borkinja u partizanskim jedinicama. Pisac Žarko Jokanović, koji je o njoj napisao knjigu Moj život, moja istina, opisao je njezinu odluku na sljedeći način.
"Dok su je spuštali iz grobnice života u novi, vječni dom, na tom posljednjem putu pratila ju je glazba iz pjesme talijanskih partizana, koja je postala simbolom otpora. Pjevali su je svi anarhisti, komunisti i socijalističkih boraca, kao i cjelokupnog ljevičarskog antifašističkog otpora u Italiji", napisao je između ostalog.
Pjesma je to koja se smatra svojevrsnom himnom partizana, ali je vrlo brzo u svijetu prepoznata kao simbol borbe protiv nepravde, odnosno, kako su je mnogi opisali, kao pjesma "slobode duha i želja za univerzalnom slobodom."
Njena posljednja želja ne čudi, jer nakon Titove smrti njen život se jako promijenio. Sva imovina joj je nacionalizirana, a bila je i u kućnom pritvoru. Pustili su je da živi u staroj i zapuštenoj "vili" u Beogradu, na Dedinju. Krov na kući je prokišnjavao, nikad nije grijana. Njezine posljednje godine bile su jako tužne jer je bila jako bolesna i bespomoćna. No, to joj se nije dogodilo, jer je do kraja ostala prava dama, vrlo ponosna i uspravna.
