Napisala: Alma Rahne

Snimila: Saša Preselnik

Vizija Fundacije, koju je 2007, ustanovila Jelena Đoković i teniske zvijezde Novaka Đokovića, je stvoriti uvjete u kojima sva djeca, bez obzira na socijalno ili geografsko podrijetlo, imaju priliku razviti svoje potencijale. Bavi se obrazovnim projektima, izgradnjom i obnovom dječjih vrtića u udaljenim selima i obukom učitelja u Srbiji i drugim zemljama, blisko surađujući s lokalnim zajednicama i stručnjacima.

Novak je bio i globalni ambasador UNICEF-a za predškolski odgoj, a za UNICEF je radila i njegova supruga. Kako nam je povjerila u razgovoru, iz njihovih je istraživanja prepoznala da je najveći problem društva to što djeca ne idu u vrtiće.

"Mnoge su liste čekanja, jer nema dovoljno mjesta u vrtićima i uopće nema dovoljno vrtića. Ljudi također ne shvaćaju važnost pohađanja vrtića kao pripreme za školu i život. Kad pogledam unazad, mislim da je Divno s kojom su djeca odrastala kod kuće, međutim, mnoge obitelji (danas) ne mogu priuštiti da ostanu kod kuće sa svojom djecom, poduprli smo državu otvaranjem ovih vrtića, posebno u selima i nerazvijenim područjima", rekla je za slovenski Mitropolitan. https://www.metropolitan.si/scena/jelena-dokovic-vzgoja-fundacija-intervju-foto/

Jedan od načina na koji to čine je uključivanje cijele zajednice. "Dakle, svi moraju željeti ovaj vrtić jer će se o njemu brinuti kad nas ne bude. U isto vrijeme, trajat će iz generacije u generaciju i bit će mjesto gdje obitelji mogu ostati zajedno. Razlog zašto neki ljudi napuštaju gradove je jer to nisu prikladne škole za njihovo dijete."

Utvrdili su da također trebaju podržati roditelje i učitelje. "Djecu moramo okružiti svima brigom punom ljubavi i znanjem. Počeli smo raditi s roditeljima kako bismo znali kako prevladati probleme iz prošlosti, jer svaki roditelj zna svoj posao. O tome uopće ne treba razmišljati. Ali postoje neka područja koja ne možemo im ponuditi rješenje što učiniti i kako to učiniti, ali tražimo rješenja."

"Osjećam, to je moje  poslanstvo"

U njoj je oduvijek tinjala želja za filantropijom, kaže da je to njezina misija. "Osjećam da je to moja misija. Mislim da je za ljude koji se prihvate ovog posla uvijek bitna misija. Nije u pitanju novac. Nije u pitanju slava. Ne radi se ni o čemu. Uglavnom, provodite puno vremena identificirajući nešto , što nitko ne želi učiniti. Ljudi će pomisliti, o čemu pričaš? Vjerujem da je to na neki način naslijeđena obiteljska tradicija bilo je isto s Novakom i mojom obitelji. To su vrijednosti koje drže mene i mog supruga zajedno više od 20 godina."

Na inicijativu Zaklade Novak Đoković, vodeći stručnjak u području dječje psihologije dr. Gordon Neufeld.

"Dr. Gordon Neufeld je mentor dr. Gabora Matéa koji je prošle godine bio u Ljubljani. Govorio je o traumi i kako se ona manifestira u našim životima od djetinjstva do odrasle dobi. Zajedno su stvorili prekrasnu knjigu. Zapravo, Gabor je pomogao. Napišite Gordonovu knjigu tako da je ljudi razumiju. Budući da je Gordon veliki znanstvenik i netko tko ima tako veliko i nevjerojatno znanje, nije dovoljno da dođe (u Sloveniju) samo jednom načela obiteljskih vrijednosti i tradicije, ali otvorena sam za učenje, jer neke stvari je bolje raditi od drugih, ako ima smisla", obrazložila je svoju odluku o izboru specijaliste i dodala:

Obiteljski obrasci su ponašanja, uvjerenja i navike koje se prenose s generacije na generaciju. To može utjecati na odnose, mentalno zdravlje i način na koji se nosite s izazovima. Neki obrasci mogu biti pozitivni, poput podrške i ljubavi, dok drugi mogu biti negativni, poput sukoba, kritiziranja ili nezdravih navika. Jelena Đoković povjerila nam se kako na svoju djecu, Stefana, koji će 22. listopada napuniti 10 godina, i sedmogodišnju Taru, ne želi prenositi neke obiteljske obrasce.

"Otkrivam ih kroz odnos koji imam sa svoje dvoje djece. Komplicirano je shvatiti da neke stvari zapravo ne odražavaju tko ste. To je samo naučeno ponašanje. Iako smo svi jako zahvalni našim roditeljima i njihovom odgoju, jer mi emotivna bića, pokupili smo neke njihove ostatke koje nam nisu htjeli predati, ali to ni sami nisu znali, a mi to sada znamo i srećom ne moramo to nužno proslijediti dalje sljedećoj generaciji, mislim da je to zapravo najveći blagoslov sadašnjih generacija djece i odraslih da dobro promisle stvari, jer vidimo da u ovom modernom svijetu nije tako dobro raditi ono što su radili naši preci."

Kako rješavaju probleme u obitelji

"Stalno pričam s djecom. Život ide brzo, pa se ne zadržavaš dugo na jednom problemu. To se događa tek kad malo porastu. Jer djeca su čas ljuta, čas presretna. To je vrlo tipično za njihovu razvojnu fazu. To sam naučila samo kroz rad u zakladi i sa stručnjacima, jer nisam mogla razumjeti zašto mi dijete u jednom trenutku kaže "Volim te", a u sljedećem "Mrzim te". to su za njih intenzivni osjećaji i ne mogu doživjeti dvije emocije u isto vrijeme, nego samo jednu", upozorava Đoković.

"To je dok ne navrše šest godina, kada nauče da mogu imati pomiješane osjećaje. Kad mogu reći, na primjer, znaš, mama, jako te volim, ali nisam zadovoljan time, ja bih radije ne mogu to činiti dok ne navrše šest godina, a ponekad čak i osmu godinu , trebali bismo znati da na sve što naše dijete radi ne bismo trebali reagirati misleći Bože, pa bit će lopov ili lažov ili kriminalac, jer sve to uvijek projiciramo u najgoru budućnost. -scenarij slučaja. Pa, postoje određene razvojne faze u kojima im je potrebna naša emocionalna podrška i oni to uspješno prođu, ali ne bismo se trebali predugo zadržavati na tome."

I ja svojoj djeci ponekad kažem: "Ne, i to zato što sam ja tako rekao." Jer tako su je učili roditelji. "Siguran sam da jesam. Ne shvaćam to (tada), što je šteta. Trudim se da se ne dogodi prečesto da toga ne shvaćam. Siguran sam da nije to se često događa. Dakle, to je to." (osmijeh)

Njezina djeca nemaju mobitel

U odgoju djece korištenje telefona i ekrana česta je dilema. Neki roditelji dopuštaju vrijeme ispred ekrana ograničeno vrijeme i za određene aktivnosti, dok drugi postavljaju stroža ograničenja vremena ispred ekrana kako bi spriječili ovisnost. Što je s Jelenom?

"To je bolest modernog svijeta s kojom živimo kao odrasli. Prije svega, odrasli su najovisniji i odrasli nameću tehnologiju djeci. Tako da nažalost ne mogu kriviti djecu, jer smo to mi odrasli izmislili. donijeli smo ga u škole, donijeli smo ga kao sredstvo povezivanja i sigurnosti i puno drugih razloga, ali nije se pokazalo toliko sigurnim i dobrim za našu djecu", jasno ističe, priznajući da njezina djeca to rade. ne koristiti telefone.

"Kod kuće ne koristimo telefone. Mislim, ja i moj muž ne, ali djeca ne. Još uvijek se borimo. Nije lako. Imamo puno izazova i pritužbi.

Škole nisu poticale tablete. Voljela bih da škola može funkcionirati bez tih modernih tehnologija i pronaći drugačije načine učenja kao što smo imali, ali ovisnost je vrlo česta pojava s roditeljima čija djeca pokazuju znakove agresije jer su odrasla s telefonima ili iPadima. u naručju, kao način da kontroliraju svoje emocije, daju im crtić samo da jedu. Mislim da to ne dolazi od nečega lošeg Svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete, ali ponekad način na koji to radi nije najbolji za dijete. Nadamo se da ćemo kao društvo to shvatiti jer nisu samo djeca kriva. Za to nisu za zamjeriti ni roditelji. Dakle, mora postojati veza između svih nas kako to riješiti."

"Ljudi i izvan Srbije imaju prave vrijednosti"

Kao i većina stranaca koji posjete Sloveniju, Jelena Đoković također je impresionirana njenim prirodnim ljepotama. "Volim prirodu. Priroda i sam krajolik oduzimaju dah. Gdje god pogledaš, sve je kao s razglednice. Jako volim i ljude. Mislim da ljudi u Sloveniji imaju prave vrijednosti. S njima se jako mogu poistovjetiti , jer stvarno volim disciplinu i poštivanje osobnog prostora svakog pojedinca. Zanimljivo je da možete prošetati i razgledati svaku kuću zasebno. To znači da je svatko zaokupljen samim sobom kada svoju kuću održavate čistom, a vrt lijepim i cvjetajućim da si stvarno usredotočen na svoj vrt i ne gledaš druge (osmijeh) Možda je razlog drugačiji, ali ja to vidim tako uzbuđeno."

Tijekom nedavnog posjeta nije imala puno prilike upoznati ljepote naše zemlje na sunčanoj strani Alpa, ali u budućnosti želi posjetiti naš gorenjski biser. "Volio bih ostati u Sloveniji. Zapravo, dr. Gordon Neufeld će ostati duže. On će ovdje (u Sloveniji) uzeti pauzu sa svojim osobljem, nastavnicima i studentima svog instituta. Pozvao me da ostanem, ali ja sam Moram s obitelji jer je bila intenzivna tura, voljela bih ići na Bled i provoditi više vremena ovdje i jednostavno uživati ​​u vožnji biciklom, trčanju, skijanju, voljela bih biti u prirodi", povjerava nam. njezine želje.

Da je u odličnoj formi vidi se već izdaleka, pa nam je za kraj povjerila koji joj je sport najdraži. "Volim atletiku. Uz to sam odrastao i volim tenis jer je to i moj sport. Kad sam bio mali trenirao sam i odrastao sam uz tenis. Meni je tenis broj jedan, uz atletiku. Ne mogu praviti iznimke." (osmijeh)