Napisala: Mirta Bajzek

Pripremio: Sven Stažić

Prošlo desetljeće Ivana Friščića obilježila je karijera modnoga stilista, koju je gradio polako, učeći od najboljih, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje. Trčeći s jednoga snimanja na drugo, obilazeći modna događanja u najvećim svjetskim metropolama, od Milana do Pariza i New Yorka, surađujući s najznačajnijim imenima hrvatske lifestyle scene postao je nezaobilazno ime kada je o modi riječ. Na pragu svojih 30 godina shvatio je da može dati više i da želi razvijati svoju kreativnost. Posao se polako pretvarao u rutinu, a Ivan je počeo tražiti nove izazove. Vrlo brzo je uvidio kako je moda ono što najbolje zna, shvatio je da razumije potrebe suvremene žene i zna što ona želi kada je riječ o odjeći.

S dugogodišnjom prijateljicom i kolegicom Željkom Molnar u ljeto 2016. pokrenuo je modni brend DeLight.
U svega godinu dana postojanja na modnoj sceni i modnome tržištu u Hrvatskoj i regiji, brend je napravio pravu malu senzaciju i presedan – pozicionirao se uz bok velikih brendova. Kupci su prepoznali kvalitetu, ozbiljnost u radu i pažnju koja se posvećuje odabiru materijala, pa se vraćaju i odjeću DeLight kupuju iz sezone u sezonu. Golemo i dragocjeno iskustvo u modnim krugovima omogućilo mu je da ostvari svoju viziju – znao je da će njegov kupac biti samouvjerena, uvijek besprijekorno elegantna dama sa stavom, žena koja svoj stav izražava i kroz odjeću te njome ukazuje na svoju snagu i uspješnost.
Takve žene ne pristaju na kompromise i kvaliteta odjeće je, uz besprijekornu izvedbu. njihov imperativ.

Moda je strast

No, vrativši se na sam početak i prve korake u modnoj industriji Ivan se prisjeća zašto je odabrao baš modu kao svoj kreativni izričaj.
– Moda mi je oduvijek bila strast, uvijek sam promatrao kako se ljudi oblače, bilo mi je to zanimljivo. Ona je jedan od segmenata ljudskoga karaktera. Smatram kako ljudi odijevanjem pokazuju tko su i što su – drže li do sebe, vrlo lako možeš shvatiti na osobi koji je tip čovjeka, u kojim krugovima se kreće, kako je odgojena, kako razmišlja. Iz odijevanja se može dokučiti puno toga o osobi. Upravo je zato odijevanje bilo na neki način moja opsesija od djetinjstva. Volio sam lijepo odjevene ljude... Moja profesorica povijesti u srednjoj školi bila je divna žena, jako je držala do sebe, odlično se odijevala, nosila lijepe kostime. Kada biste ju vidjeli shvatili biste kako nije tipična profesorica, štoviše znala je da odijevanje daje crtu autoritetu i to je koristila. U osnovnoj školi mi je matematiku predavala bakina sestra, nije se odijevala kao profesorica povijesti, ali je voljela eksperimentirati, bila je drukčija i to mi se sviđalo.

– U mom su životu uvijek bile prisutne žene koje su gradile moju estetiku i percepciju lijepoga. Nemam modnu naobrazbu, ali smatram kako ona nije ni potrebna, pogotovo ne za moj još uvijek core business, a to je modni styling. Za dobro odrađivanje posla stilista moraš pratiti trendove i prije svega imati talent, nijedan fakultet te neće naučiti spariti boje i uzorke, ni uliti ti talent. Fakultet ti daje mogućnost da odskočiš u samome startu, ali ti ne stvara poslovne mogućnosti, uostalom kao ni u jednoj struci.

– A moda nije igra. U mome slučaju više nije. Ona je to bila prve tri godine karijere, a nakon toga to postaje ozbiljan biznis. Dizajnirati lijep komad odjeće je divno, obući ženu da izgleda lijepo također je divno, ali na kraju dana svi mi živimo od nečega. Meni je konkretno styling bio platforma za pokretanje brenda. Mimo profita, osjećaj koji dobar komad odjeće daje ženi neprocjenjiv je. Kad se žena u tvome komadu odjeće osjeća moćno i puna samopouzdanja, to je neprocjenjivo.

Iako se čini da je oduvijek okružen modom, život ga je mogao odvesti i u drugu profesiju.

Planovi za budućnost

− Nakon završene opće gimnazije u Ivancu upisao sam geografiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu i povijest na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao dvopredmetnu studijsku grupu. Studij sam malo odužio, svjesno, jer sam se odlučio posvetiti karijeri. Osjetio sam da je sada moj trenutak u karijeri i da mi je pametnije staviti fokus na to nego na studij, uzeo sam dvogodišnju pauzu i nakon toga se vratio na fakultet gdje sam diplomirao “cum maxima laude”, a karijera je bila ovdje. Očito se ta odluka pokazala ispravnom i ni u jednome trenutku nisam požalio.
Pitali smo ga kako je spojio PMF i modu.
– Geografija i povijest oduvijek su bile moje ljubavi, nisam se nikada vidio u, primjerice – ekonomiji ili na FER-u.
Poveznice fakulteta i prakse u mome slučaju nema, fakultet mi je izuzetno koristio u stvaranju novih navika. Osnovna i srednja su me formirale kao čovjeka, uz obitelj i roditelje, one su dobra podloga ako ju pojedinac zna iskoristiti.
Razgovarali smo dok je bio završavao posljednje pripreme za snimanje blagdanske kolekcije čije je zaštitno lice Ana Rucner.
Razgledavamo kolekciju i uočavamo kako krojeve i kolekciju ponajviše nose materijali. Dominiraju pliš, svila i čipka. Grandiozne haljine i predivna odijela izrađena iz podatnog pliša oduzimaju dah, prozračne, gotovo vilinske haljine od najfinije belgijske čipke vješto su prilagođene ženstvenim krojevima, a kaputi od bouclea kruna su zimskog stylinga. Haljina od šljokica raznih veličina, istkanih u nekoliko oblika, slavi ljepotu ženske građe.
Ivan tu, naravno, ne staje.
Dovršava se nova proljetna kolekcija, a on je trenutačno s cijelim svojim timom najviše fokusiran na pripreme za prvu samostalnu reviju. Osim redovnih kolekcija za proljeće-ljeto i jesen-zimu, planova za 2018. godinu je puno. Prije svega otvorenje samostalnoga prodajnog mjesta u samome centru Zagreba, jer se postojeća lokacija u Maksimirskoj pokazala  nedovoljnom. U planu je i širenje na inozemna tržišta. Kontakti sa stranim agentima već su uspostavljeni. Potom slijedi i obvezno predstavljanje kolekcija business i summer capsule.

Kolekcije za samosvjesne poslovne žene

U svojim kolekcijama Ivan stavlja naglasak na poslovnu estetiku i po tome je DeLight postao prepoznatljiv. Smjer poslovne estetike je rezultat spleta mnogih okolnosti, prije svega zato što kao stilist zna što nedostaje na modnoj sceni u gradu, zna što žene često traže i teško pronalaze, pa je zahvaljujući tome znanju i iskustvu određen fokus brenda. U ovome slučaju to su ženska odijela i kaputi, jer upravo to ženama najviše nedostaje, smatra Ivan. Također je vrlo važno bilo brend cijenama približiti hrvatskoj kupovnoj moći – njegov je moto "kvalitetno i pristupačno". Kaže da mu je draže vidjeti mnoštvo žena u DeLightu, jer želi da nose kvalitetnu odjeću proizvedenu i dizajniranu u Hrvatskoj – sve je hrvatsko, osim materijala, a na to je jako ponosan.

>Kvaliteta je imperativ

Svim kolekcijama uvijek dominiraju prirodni i kvalitetni materijali kao što su hladna vuna, pamuk, devina dlaka, vuna, viskoza i brokat, a komadi se lako kombiniraju.
Iako mlad, nepokolebljiv je u svojim odlukama.
– Odlučio sam što želim raditi i shvatio kako sam dovoljno talentiran da to mogu, da mogu nešto izgraditi. Trinaest godina nakon što sam počeo, tu sam gdje jesam, živim od ovoga posla i smatram da to ne bih mogao ako ne radim kvalitetno. Na samome početku karijere snimio sam nekoliko editorijala, u vlastitoj produkciji, poslao to portalima, a oni su ih objavili. Nakon toga sam došao u jedan hrvatski magazin na razgovor s tadašnjom urednicom mode, svidjelo joj se što radim i  mjesec dana poslije nazvali su me da snimim prvi editorijal za njih.

Poslovi su vezali jedan drugi, stjecao sam klijente, gradio svoju priču. Stvorio sam kapital, ulagao i izgradio brend. U brendu nas je četvero – Silvija, Željka, Mirta i ja. Financiram ga i još ga uvijek financira moj posao, a jednim dijelom se financira sam od sebe i to smatram velikim uspjehom, jer je "star" samo godinu dana. U toj smo godini napravili puno, uključujući i širenje izvan Hrvatske.
Pitamo Ivana uspije li ikada predahnuti od posla. Smije se i kaže: “Da, naravno da, da!”
Druženja s prijateljima su mu najbolji ispušni ventil. Vrlo je vješt i s kuhačom u ruci, kao i većina njegovih najbližih prijatelja, pa se ta druženja vrlo često pretvore u prave malo gastro-avanture. Putovanja su mu posebna strast, ali nažalost ovu godinu zbog poslovnih obveza i nije ih bilo previše osim ako nije bila riječ o poslu. A kada putuje za svoj gušt to su mjesta i gradovi koji moraju pričati priču. Ne voli luksuzna odmarališta i samo izležavanje. Odmor je za Ivana i izvor inspiracije: višednevno hodanje uličicama Siene ili višesatno istraživanje pariškoga Louvrea kojemu se neprestano vraća. Svako njegovo putovanje mora biti i gastronomski doživljaj jer, kako sam kaže, neku drugu kulturu, narod i običaje najbolje upoznaje kroz njihovu autohtonu kuhinju. Smijući se prepričava kako su možda najbolji trenuci kada po povratku s nekoga putovanja neka od gastronomskih remek-djela pokušava ponoviti u svojoj kuhinji i za svoje prijatelje.
Ali i naglašava kako je dovoljno mlad pa mu trenutačno brzi tempo ne smeta. Voli ono što radi, guraju ga strast prema ovome poslu, strast prema kreiranju, strast koju unosi u svaki detalj procesa nastanka jednoga savršenog komada i, ono najvažnije – osmijeh i sreća klijentica.
Predivan je osjećaj osmisliti i konstruirati haljinu, pa onda gledati klijentice kako ih ponosno i zadovoljno nose.