Razgovarala: Anja Kovačić

U 72. godini i dalje se bavi glazbom, piše pjesme, snima nove albume, a ako mu to nije dovoljno, trenutno snima film The Crown. Gorana Bregovića imali smo prigodu "dobiti" u kratkoj pauzi između dva seta. Film izlazi sljedeće jeseni, a Bregović će igrati glavnu ulogu u filmu.

“Imam pauzu između snimanja dva kadra, skoro sat vremena, pa je lijepo između toga popričati s tobom”, ljubazno nam je odgovorio na naš upit smetaju li mu pozivi novinara dok radi. Nikad ne prestaje. Na sam dan razgovora završili su snimanje albuma "Pupak svijeta Big button of the world" koji izlazi na proljeće. Njegove su skladbe evergreene i odjekuju iz koncertnih dvorana u dnevne sobe svih njegovih obožavatelja.

 
Njegove skladbe povezuju sve nacije, rase, kulture i vjere

Nikad nije čuo da njegove skladbe zapravo povezuju. Kažem mu kako nas je, tijekom studija u Italiji, spojila pjesma Kalašnjikova. Studenti s Kosova, Albanije, Crne Gore, Grčke i Slovenije. Kad smo čuli pjesmu, postali smo jedno, imali smo osjećaj da svi dolazimo iz iste zemlje. "Vau, to je lijepo čuti. Glazba je velika i važna stvar. Ona je poput soli. Možete jesti hranu bez soli, ali neće imati tako dobar okus."

"Glazba nije hrana, nije voda, nije seks, ali bez nje ovaj svijet ne bi postojao. Nažalost, glazbenici nisu ti koji mijenjaju svijet, sila je negdje drugdje. Ali lijepo je znati da glazba je ono što nas može povezati i možemo se dobro zabaviti zajedno."

Cijeli svijet te poznaje. Posvuda su plakati za vaše koncerte. Različite nacije, različite kulture poznaju vašu glazbu. Biste li rekli da ste glazbenik za sve generacije ili su vas mladi prošli pa ih više ne možete uhvatiti?

 
Mladi će nas uvijek iznenaditi. Slušaju glazbu stariju od moje i slušaju novu glazbu. Kad biste pogledali snimke svih mojih koncerata u zadnjih 30 godina, vidjeli biste da ih uvijek ima. Ako je glazba dobro napisana, nikada ne stari.

Kao vi ... 

Joj, na žalosti se.

 
Toliko ste godina stvarali, toliko je visokoprofilnih skladbi nastalo pod Vašim perom. Gdje nalazite inspiraciju za nove pjesme?

To je jedina stvar koju radim cijeli život. Studirao sam filozofiju, ali srećom postao sam zvijezda na zadnjoj godini fakulteta. Bilo je to u vrijeme komunizma, kada se trebao predavati marksizam. Tako bih postao marksist. Riješio sam ga se i od tada stvaram svaki dan. Uživam u svakom trenutku i zahvalna sam što mi je Bog podario lijepu sudbinu. Ako morate birati hoćete li biti marksist ili skladatelj, budite skladatelj.

Neki umjetnici trebaju ljubav, tugu. Što trebaš?

Ne vjerujem u to. To su stereotipi. Priče o tome kako netko stvara u zalasku sunca, a muza mu sjedi na ramenima. Svi dobri umjetnici rade 8 sati dnevno. Trudimo se i radimo na tome da pišemo dobra djela. Tko čeka nadahnuće, neće napisati ništa dobro. To je poput paste za zube - morate gurnuti da biste je izvukli. Ali također vam treba vremena za guranje. Volim radno vrijeme i volim raditi u radnom vremenu. Ne vjerujem u zalaske sunca i te stvari.

Razapet si između različitih gradova: Beograda, Sarajeva, Pariza. Koji dio svijeta vam najviše znači i zašto?

Kao glazbenik više volim svirati u Južnoj Americi, to će vam svaki glazbenik reći. Ali mogao bih živjeti bilo gdje.

Goran Bregović:"Kad izgubiš zemlju u kojoj si rođen i odrastao, kad izgubiš jezik kojim si govorio, onda možeš živjeti bilo gdje. Gdje god hoćeš."

Sada živim u Parizu. Sigurno bih jednog dana mogao živjeti u Carigradu, u velikom gradu na moru...

Jugoslavija je bila mješavina svega, svih država, nacija, jezika, kultura. Vi ste na isti način. Mješavina jugoslavenskih kultura i jezika. Vašim venama teče miješana krv. Što ti je u srcu?

Kad nam se država raspala, jednostavno morate prihvatiti da domovina nije politički ili geografski teritorij, nego emocionalni. A meni je ovo sve od Slovenije do Makedonije. Ovdje imam uspomene, ovdje imam prijatelje i ovo je moja domovina. Sve te zemlje, iako moram pokazati putovnicu kad prelazim granice, to ne mijenja moje osjećaje. Ovo je moja emotivna domovina.

  
Kad biste morali izabrati jednu zemlju…

Ne treba mi to. Da moram, bih, ali ne moram.

 
28. prosinca gostujete u Stožicama u Ljubljani. Kakvi su Slovenci kao nacija? Koga sve očekujete na koncertu? I Hrvate i Bosance i Srbe i Makedonce i Albance?

Baš tako. To je i dalje moja publika. Kad nekoga upoznate, shvatite da stereotipi o nacijama ne vrijede. Bio sam u slovensko-bosanskoj ekspediciji na granici Tadžikistana, Kine i Afganistana, u Pamiru. U dva dana popeli smo se na 7100 metara. To je hrabrost koju nikad prije nisam vidio. Ti Slovenci su bili najhrabriji ljudi koje sam ikada upoznao. Inače ima tisuću stvari koje me podsjećaju na Sloveniju.
 

 
Možda neka posebna uspomena s koncerata?

Vi ste mladi koji razmišljate o uspomenama, ali nakon nekoliko godina shvatite da je život kratak. Shvaćam da su svi ti ljudi uzeli dva sata iz ovog kratkog života da dođu i poslušaju te. A ako dođu, budi dobar. Uvijek si prije koncerta kažem: "Bregoviću, budi dobar. Svi su ti dali dva sata da te slušaju."

Živite za trenutak?

I ako je svaki trenutak lijep. Znate kako je, kod Rome ne postoji jučer ili sutra, uvijek je danas. Te izlizane modernizirane fraze, 'živjeti za danas'... To je zapravo njihova poanta. Tako su oduvijek živjeli.

 
No, moramo gledati u sljedeću godinu, u 2023. godinu, s obzirom da ćemo biti zajedno tri dana prije kraja 2022. godine.

Imali smo užasnu godinu. Ne može biti gore od 2022. pa se nadam da će biti bolje. Čeka me puno koncerata po cijelom svijetu. Nadam se da ćemo uspjeti, da ćemo se bolje provesti nego ove godine.

 
 
 
 
Nakon ove loše godine ne možemo proći Ukrajinu. Slično ste prolazili i s Jugoslavijom. Kako proživljavate sve skupa? Kao što povijest pokazuje, još uvijek ništa nismo naučili.

Odavno znamo da iz povijesti, čak i bez Ukrajine, ništa nismo naučili. Žao mi je i Ukrajine i Rusije, žao mi je mladih koji umiru i starih koji bježe od kuće. Strašni su to prizori, ali su i nama bliski.

Imate posebnu moć koja vam nikada neće ponestati. Možda i zato što znate živjeti u trenutku. Jeste li ikada pomislili da ste preumorni, da ne možete više, da vam se jednostavno ne da ustati iz kreveta?

Nikada. Nikad mi se prije nije dogodilo, ali da se dogodilo, ne bi bilo ništa slično. Ne žalim ni za čim u životu. Doći će dan kada ću reći dosta je i prestat ću. Ali taj dan još nije došao.

 
U jednom od intervjua rekli ste da možete stvarati ako ste okruženi ljudima. Treba li vam ponekad samoća? Ako da, gdje ga nalazite?

Kod mene u Beogradu je kao da sam u drugom svijetu. Kod kuće ne slušam glazbu. Imam potpuni mir i tišinu. Kao da se neki stari ginekolog vraća kući... Vjerojatno neće raditi ono što je radio cijeli dan. Nikad ne slušam glazbu. Volim biti sam. Imam mačku, ali mačka živi i vani, samo je hranim.

Dakle, samoća i tišina su apsolutno neophodni sastojci za stvaranje?

Za mene, da.

 
Na setu ste filma u kojem ćete igrati glavnu ulogu. Je li to biografski film?

Ne, ne, mi snimamo mali romantični film o Romima. Da su mi ponudili ulogu u bilo kojem drugom filmu, vjerojatno bih je odbio. Bilo bi mi žao propustiti ovu priliku. Malo se filmova snima o Romima, ali najbolji su upravo filmovi o njima. Dobivaju i nagrade u Cannesu. Romi su metafora za kauboje. Snimaju tako lijepe filmove i svi ih vole. Nisam želio propustiti priliku biti dio ove priče.

Biste li voljeli snimiti (auto)biografski film?

 
Ne bih, moj film ne bi bio nešto što bi djeca mogla gledati. Danas, međutim, nema kontrole nad onim što vide, a što ne.

 
Pa o čemu bismo pričali?

Morali bi preskočiti previše stvari iz mog života, pa film ne bi bio ono što je trebao biti. Ne bi bilo stvarno.

 
Koji ti je najdraži film?

To je rijedak film koji mi se stvarno sviđa. U posljednjih 15 godina tri su filma koja su na mene ostavila dobar dojam. Indijski film Slumdog Millionaire nagrađen Oscarom, zatim La grande bellezza Paola Sorrentina i njegova serija Mladi papa.

 
To su potpuno različiti filmovi.

Da, to je moj ukus. Danas svi filmovi pričaju neku priču. Imaju klasičnu dramsku formu. Uvod, zaplet, vrhunac i rasplet nakon čega slijedi kraj. To je dosadno. Volim filmove koji te tjeraju na razmišljanje. To su, recimo, filmovi Kustorice i Sorrentina. Evolucija je učinila da čovjek osjeti kada je umjetnost prisutna. Zato volim filmove koji mi daju taj osjećaj umjetnosti. Da sam i dok gledam film okružen umjetnošću.

 
I na kraju, dakle, sa svojim načinom života...
 

Da, točno tako.

Dakle, film će biti romantičan. U njoj se svakako nalaze žene s važnom ulogom. Koliko vam je važna prisutnost žene? Vjerujete li u žensku energiju koju žene navodno imaju?

Čak i ako muškarac ima moć, njegova moć ne znači ništa ako pored sebe nema ženu. Žena osnažuje i daje smisao snazi ​​muškarca.

Dakle, je li žena važan dio života muškarca?

Sve u životu muškarca ima smisla, ali samo u društvu žene.
 

Vjerojatno shvaćate koliko ste važni za razvoj svjetske glazbe. Uostalom, pozvani ste da sudjelujete od velike diskografske kuće, Decca Recordsa.

Baš danas smo završili album Popek sveta, Pupak svijeta koji će izaći na proljeće. Violinski koncert je bazilika sv. Denis (Bazilika Saint-Denis) naručuje za francuski simfonijski orkestar. Napisao sam koncert za tri solista s violinom. Ovo je moj prvi glazbeni instrument. Može se svirati na tri načina - kršćanski, što je klasična glazba, židovski i orijentalni, islamski način, koji sviraju muslimani. Ovaj se koncert stoga sastoji od tri priče od kojih svaka svira svog solista. Jedan je iz Tunisa iz Tunisa, jedan iz Izraela iz Tel Aviva i treći iz Beograda. Svatko ima svoju ulogu i svoju priču. Ovo je također oblik i stil cijelog albuma.

 
Izdali ste već toliko albuma, vjerojatno svaki ima posebno značenje. Kako vam se čini ovaj album?

Nije loše ako vas Universal Music Group pozove da sudjelujete. Čak i kad bih se branio, ne mogu poreći da mi to puno znači. Lijepo je kad ti nakon toliko godina stvaranja netko tako važan priđe i kaže ti da želi surađivati ​​s tobom. To je još uvijek potvrda koja mi kao umjetniku prirodno treba.
 

Rekli ste jednom da vam je ponovni susret s Bijelim dugmetom bio poput godišnjice mature. Postoji li trenutak u vašoj zajedničkoj povijesti za koji biste rekli da žalite? Drugim riječima... Jeste li ikada požalili što niste odmah krenuli u solo karijeru?

 
Znaš kako je. Kad ste mladi, želite biti popularni, bogati i voljeni od svih, zauvijek, posebno od žena. I to je ono što sam dobio. Zašto bih to mijenjao? Zašto bih žalio za svim ovim divnim trenucima?

Što planirate za iduću godinu? Još uvijek razmišljate o pjesmi koje se vaša djeca ne bi posramila, kao što kažete da je većina vaših radova?

Cijeli život stvaram, a oni se ne slažu ni s čim što radim. Kad si mlad ne razumiješ sadržaj o kojem pjevam, ali kasnije, kad odrasteš i upiješ iskustva, shvatiš o čemu pjevam. Iduće godine imam koncerte u Južnoj i Srednjoj Americi, u Europi... Ideš lijevo-desno po svijetu i super se provedeš. Kao što ćemo imati 28. prosinca u Ljubljani. Pripremamo repertoar glazbe iz različitih razdoblja Bijelo dugme. I vjerujem da ćemo nakon koncerta svi reći: “Ovo je večer za pamćenje”.