Napisao i snimio: Romeo Ibrišević

Iz daljine se začula eksplozija, zatreslo mi se tlo pod nogama. Učka se prodrmala. Nastala je sablasna tišina, a onda se javio moj nervozni želudac. Nadam se samo da neću baš sada morati  trčati znate već kamo. Gledam uokolo i ne sumnjam da se na ovom besprijekorno organiziranom gradilištu negdje nalazi i predviđeno mjesto kamo carevi idu pješke. Nadzornik Ivan Mohorović Motorolom dobiva znak da se “fotografsko smetalo” može uputiti do mjesta gdje će mineri ponovno postaviti eksploziv.

 Kip Svete Barbare na ulazu Učke

Ja još jednom bacam pobožni pogled prema kipu Svete Barbare, koji je postavljen ovdje na ulaz u buduću drugu cijev ispod Učke s istarske strane i usrdno se nadam da će ona kao službena zaštitnica ljevača, arhitekata, rudara i minera svoje milostive moći udijeliti i običnom fotografu koji sada u putnoj ratnoj spremi (jakna, čizme, šljem, svijetleći prsluk i dva fotoaparata) pješice korača u utrobu majčice zemlje.

Tješi me spoznaja da i više od pet stotina radnika svakodnevno ulazi na ovo gradilište. Radno vrijeme ovdje je 24 sata i traje već skoro tri  godine te su svi, hvala Bogu i Svetoj Barbari, živi i zdravi, što i sebi samom trenutno želim.

Gradilište je organizirano kao švicarski sat

Upravo se pokreću veliki ventilatori, koji ispuhuju prašinu nastalu eksplozijom. Nakon toga okrenut će se u suprotnom smjeru i upuhati svježi istarski zrak u ovu kilometarsku rupu. Pokreće se i velika traka, koja iz tunela izvlači materijal nastao miniranjem. S ove pozicije vidim da se kroz staru tunelsku cijev normalno odvija promet, koji se nakratko zaustavlja svaki put kad počinje novo  miniranje. Gradilište je organizirano kao švicarski sat.

Gledam kako iz tunela izlaze mineri, a ulaze stručnjaci, koji će pregledati mjesto eksplozije. Slijede ih radnici koji postavljaju hidroizolaciju, pa stručnjaci za betoniranje. Radni ritam na gradilištu Bina Istra ne staje ni noću. Mineri, rovokopači, armirači – i tako svakoga dana, i tako, evo, skoro tri godine bez prestanka.

Obavljeno je preko 2000 miniranja

Za izgradnju druge cijevi tunela Učka koristi se najsuvremenija tehnologija u tunelogradnji, a kako bi postigli ubrzani tempo gradnje, tunel se probija s obje strane, istarske i kvarnerske. Svo vrijeme provodilo se više dnevnih miniranja, a prosječno se dnevno probijalo pet do deset metara sa svake strane tunela, ukupno do 30 metara dnevno, s paralelnim galerijama. Prema riječima inženjera obavljeno je preko 2000 miniranja. Plan im je bio da tunel bude fizički probijen do kraja ovoga ljeta pod uvjetom da se nešto neplanirano ne dogodi. Što su obećali to su i ostvarili. Ostaje tu još puno posla i kako su mi kazali, valja još 10 mjeseci pričekati da se i normalan promet pusti kroz jedan od najsuvremenijih svjetskih tunela.

 Francuski šampanjac za probijanje

Tu vijest javlja mi moja  francuska veza te potvrđuje  da stvarno fali još samo "građevinska peglanja"  s istarske i riječke strane planine.  Tu sam vijest morao osobno provjeriti. Ovoga puta ulazim ponovno u novu tunelsku cijev, ovoga puta s riječke strane, gdje se upravo  počinje graditi ona cesta koja sve Istrijane žulja - dodatna dva kolnička traga od ulaza, gdje sada stojim, pa sve do Matulja.

Megane Conquest E-Tech Full Hybrid prvi je običan auto u Učki II

 Uvjet da ponovno posjetim gradilište je da ne idem pješice, pa je tako ispalo da u buduću drugu cijev prometnice kroz Učku idem automobilom Megane Conquest E-Tech Full Hybrid. Bio je to ujedno hardtest za francusku limuzinu. Moram priznati da smo se  dobro slagali i da nemam nikakve zamjerke na ovo novo vozilo. Nečujno klizim dobro utabanim makadamom, natopljenim brojnim kišama koji su ovih dana kao nikada u ovo doba godine  natapali Učku.

Kotači od 18 cola i alufelge nisu idealni za ove uvjete, ali ne dobije se prilika razgledati unutrašnjost tunela u izgradnji  baš tako često, i zato ne prigovaram, nego šutim i vozim. Poznata je ona narodna poslovica da rđavom kupcu svaka dlaka smeta.

I radnici su htjeli voziti tunelom, a ja sam im to omogućio

Moj vodič Dražen Pernić šali se da je ova podloga idealna za driftanje po poprečnim tunelskim galerijama. Moj umjetnički poriv ne da mi mira, pa zanesen dugim ekspozicijama dobivam efekt da u tunelu usred mraka ostavljam samo srebrni trag Renaultovog znaka. Vidim da je bijela limuzina pobudila veliki interes kod svih građevinskih radnika. Naravno da je svatko zainteresiran dobio đir, pa su mi svi dobrovoljci bili testni vozači i manekeni dok sam ja pokušavao fotografski spojiti zlatnu boju izolacijske oplate tunela s plavičastim danjim svjetlom koje se nazire na kraju tunela.

Sutradan sam u Zagrebu u poznatoj  autopraonici dobio par začudnih pogleda vrijednih djelatnika, koji su naučeni da dolazim na pranje ranom zorom i da sam jedini korisnik koji pere auto pred kišu. Ali ovako prljav auto nikada nisam doveo. Rekli su mi da izgledao je kao da je izvučen iz blata. Nisu bili daleko od istine.

 Kad nova bude otvorena, stara odmah ide u rekonstrukciju

Sad se intenzivno i dalje radi se na izgradnji sekundarne betonske oplate, sustavu odvodnje i kolničke konstrukcije. Slijedi i opsežan program opremanja najsuvremenijom tunelskom opremom za sigurno prometovanje cestovnim tunelima, kao što su protupožarni sustavi, ventilacija, dinamična signalizacija, sustav daljinskog vođenja prometa, videosustav, kao i komunikacijski sustavi, a radovi bi kompletno trebali biti gotovi godinu dana nakon  izgradnje tunelske cijevi. Naravno, tada će se promet preusmjeriti u tu novu cijev, a ona stara ide u rekonstrukciju, pa će i ona, kažu, izgledati kao ova nova.

Radovi u postojećoj tunelskoj cijevi će se uglavnom odnositi na prilagodbu sustava signalizacije, samog kolnika te zahvata na sustavu odvodnje kako bi postojeća cijev bila prilagođena jednosmjernom prometu nakon što se tijekom nešto više od četrdeset godina kroz nju prometovalo u dva smjera.  I što da vam pričam? Sve ovo izgleda jednostavno, ali najveći infrastrukturni cestovni projekt u Hrvatskoj nije nimalo jednostavan.

 Do 2024. bit će obnovljena i prva cijev Učke

Na stanje radova na gradilištu te daljnju dinamiku projekta osvrnuo se na nekom portalu  i generalni direktor, Dario Silić, glavni izvršni direktor koncesionara Bina-Istra d.d., u sklopu francuske koncesijske grupe Bouygues Construction.

"Ideja je da promet u jednom trenutku prebacimo u novu cijev, da renoviramo postojeću tunelsku cijev te da nakon ljeta 2024. pustimo u promet obje cijevi tunela Učka."

Eto, imam i službenu potvrdu da nisam ovdje bez razloga. Silić se dotaknuo i izazova koje imaju s inflacijom, porastom cijena pa i radnom snagom no, rekao je kako, unatoč tome, gradilište nije stalo niti jedan dan.

"U sljedećem razdoblju cilj nam je izgraditi još dvije trake od oko 10 kilometara do Matulja te vijadukte Mirna i Limska Draga. Na taj način imat ćemo Istarski ipsilon u potpunosti u punom profilu", precizirao  je Silić. To će značiti da će se od Pule do  Zagreba moći stići za dva sata lagane vožnje. Megane Conquest E-Tech Full Hybrid automatik može i brže ako mene pitate, s potrošnjom manjom od 5 litara na 100 kilometara. I da ne zaboravim, zahvaljujući tehnologiji regenerativnog kočenja, Megane Conquest E-Tech Full Hybrid automatski se puni dok vozite. Ima ovaj auto još puno lijepih stvari i stvarno dobrih rješenja, te bi ga mogao hvaliti još dugo, ali ovo je reportaža o tunelu, a ne o Meganeu. Tek da znate, auto nema manu, ali zasada ga ostavimo na stranu. Možda ga na test dobije i urednik, pa će mu posvetiti i koju stranu više.

Sve bi trebalo biti gotovo do ljeta 2025. godine.

Na ugodnoj temperaturi izdržao bih u tunelu cijeli dan, ali vidim da moj boravak remeti radnu disciplinu, a ne bih htio biti krivac za kašnjenje radova. Vrijeme je za povlačenje. I prije povratka u Zagreb ostaje mi još samo baciti pogled na veliki plato na izlasku iz tunela, gdje će se izgraditi  veliko odmorište. Bit će to vjerojatno odmorište s najljepšim pogledom na Rijeku i cijeli Kvarner. Spuštam volan, pomičem sjedalo, dodajem gas. Vraćam se Zagrebe tebi, u nadi da ću sljedećeg ljeta voziti kroz novu tunelsku cijev na ovaj kraj svijeta.

Ovaj građevinski pothvat dio je infrastrukturnog megaprojekta punog profila Istarskog ispsilona. Druga cijev tunela, dugačkog 5630 m i najsuvremenije opremljenog (ventilacija, protupožarna zaštita, upravljanje), bit će puštena u promet iduće godine. Radovi se nastavljaju i na istarskoj i na kvarnerskoj strani: izgradit će se vijadukti iznad rijeke Mirne i Limske Drage & puni profil autoceste od tunela do Matulja. Sve bi trebalo biti gotovo do ljeta 2025. godine.