Snimio: Romeo Ibrišević

Posljednjih godina sve je češći susret s divljim životinjama u urbanim središtima. Također u Ljubljani nije neobičajeno vidjeti srne, lisice ali ježeke, 

koji noću hodaju između blokova, osobito u blizini parkova i zelenih površina, poput Tivolija, Golovca ili Rožnika. U Zagrebu svako malo veprovi dojure, ima i lisica, ježeva. Medvjedi se spuštaju s Gorskog kotara sve do Kraljevice, Novog Vinodola...

Istražili smo zašto se te životinje sele bliže gradovima i kako se prilagođavaju životu među ljudima.

 
Gradovi nisu uvijek prijateljski nastrojeni prema životinjama – ali neki od njih jesu
pevajo

Gradovi mogu biti iznimno izazovna okruženja za životinje. Puno je buke, svjetlosno zagađenje remeti njihov prirodni bioritam, ljudi ima posvuda, a kretanje između područja otežavaju ceste, visoke zgrade i druge prepreke. Ipak, neke vrste čak i bolje uspijevaju u urbanim nego u ruralnim područjima.

Mnoge su se životinje nastanile u gradovima zbog raznolikosti i dostupnosti hrane. Životinje koje se kreću u gradovima imaju više hrane na raspolaganju tijekom cijele godine nego njihove seoske životinje. Osim toga, temperature u gradovima više su zbog ja efekt toplinskog otoka, što znači blaže zime i bolje uvjete za preživljavanje.

Istraživači otkrivaju da se životinje iste vrste koje žive u gradovima i na selu s vremenom počinju drugačije ponašati. Širenjem gradova i povećanjem gradskog stanovništva te će se razlike samo produbljivati.

Nedavni istraživanje univerziteta u Tel Avivu pokazalo je, primjerice, da šišmiši koji žive u urbanim područjima kao što je Tel Aviv rađaju dva i pol tjedna ranije od onih u ruralnim područjima. Zbog toga je vjerojatnije da će se pariti dva puta godišnje, što im daje veliku prednost.

Hrabrost je ključ preživljavanja u gradu

Većina divljih životinja ljude doživljava kao predatore, pa ih njihova prisutnost uznemirava i smeta pri traženju hrane ili parenju. Životinje koje uspijevaju u gradovima su one koje mogu prevladati taj strah i razviti samopouzdanije ponašanje.

Istraživanja su pokazala da su urbane lisice mnogo odvažnije od onih na selu. Kad im se ponudi hrana u neobičnim predmetima, poput kutija, urbane lisice brže istražuju i rješavaju izazov.

Isto vrijedi i za ptice - od slavuja do golubova. Studija iz 2008. pokazala je da su urbane ptice mnogo tolerantnije prema ljudima od onih koje žive u divljini. Dopuštaju ljudima da se približe prije nego što odlete, što znači da su se prilagodili ljudskoj prisutnosti. Ova promjena ponašanja prenosi se s generacije na generaciju i pomaže životinjama da izbjegnu kronični stres urbanog okruženja.

U jednom od istraživanja u Njemačkoj 2006. godine mladi gradski i šumski djetlići uzgajani su u laboratoriju i promatrano kako reagiraju na stresne situacije. Kad su ptice uhvaćene i zadržane neko vrijeme, urbane ptice pokazale su manju reakciju na stres od šumskih ptica. To sugerira da bi te prilagodbe mogle biti djelomično genetske.

Nedostaci gradskog života za divlje životinje

Iako se neke vrste uspješno prilagođavaju gradovima, to ne znači da im gradski život donosi samo prednosti. Jedan od problema s kojima se urbane ptice suočavaju je slabiji uspjeh u uzgoju mladih.

Unatoč većem pristupu hrani koju osiguravaju ljudi (poput kruha, sjemenki ili otpada), gradovi ne osiguravaju dovoljno prirodnog plijena, poput insekata koji su im potrebni da hrane svoje mlade. Studija iz 2020. pokazala je da je glavni izazov za urbane sjenice nedostatak insekata u blizini gnijezda.

 
Neke životinjske vrste postale su stalna pojava u gradovima

Kada hodamo različitim gradovima diljem svijeta, često vidimo iste životinje – golubovi, vrane, štakori i lisice su konstanta u gradovima. Znanstvenici ovu pojavu nazivaju biotička homogenizacija, što znači da gradovi postaju sve sličniji pod utjecajem čovjeka.

Prvo, vrste koje ne podnose život u blizini ljudi, poput velikih životinja i predatora, nestaju iz urbanih područja. Tada u gradove ulaze vrste koje se bolje prilagođavaju ljudskoj blizini. Golubovi, štakori i vrane evoluirali su s ljudima tijekom stoljeća i postali stalni stanovnici gradova. Urbanizacija tako potiče širenje invazivnih vrsta koje se brzo prilagođavaju novim uvjetima.

Što donosi budućnost

Urbanizacija će se ubrzati u budućnosti. Znanstvenici predviđaju da će do 2100. godine gradovi pokrivati ​​dodatnih 11 do 33 milijuna hektara prirodnog staništa, piše The Conversation. To znači da će čovjek postati najveći pokretač evolucije divljih životinja.

Životinje će se morati nastaviti prilagođavati novim urbanim uvjetima, što će donijeti nepredvidive promjene u ekosustavima. Dakle, pitanje koje trebamo postaviti nije samo kako će se divlje životinje prilagoditi nama, nego i kako ćemo mi prilagoditi gradove tako da možemo suživjeti s njima na način koji je siguran za sve.