Do tada korejska kompanija bila je tek u povojima, uglavnom se oslanjala na Mitsubishijevu mehaniku i pokušavala napraviti nešto što bi se moglo približiti istinskim automobilima. Bili su miljama udaljeni od Japanaca koji su i deset godina ranije, prije svega s Hondom Civic, počeli osvajati i najzahtjevnije tržište Sjedinjenih Država. Bilo je to vrijeme, pa sve negdje do 1987., do kada je Hyundai bio po svemu puno bliži Crvenoj zastavi iz Kragujevca, nego znanim japanskim ekspanzionističkim modelima koji su na krilima naftne krize i visokih cijena goriva nudili odlične i super štedljive aute, ne i pretjerano jeftine. Tako što su ostavili Jugoslavenima i Korejcima koji su Yugo i Pony počeli prodavati po cijeni od 3990 i 4990 dolara.

Uz to Balkanci su nudili, pazite sada i to još kada, desetogodišnje jamstvo ili 100.000 prevaljenih kilometara. Bili su rame uz rame s Hyundaijem. Štoviše, prve izvozne 1987. prodali su tri izvedenice Yuga A u nakladi od 47.000 primjeraka, a Hyundaija je prodano za trećinu manje.

Koreanci su ipak bili oprezniji, a nisu dobili ni američke sankcije 1990., kao što se 'šajkačama' dogodilo, makar nespretno je Yugo nazivati 'šajkačom' obzirom da su 55 posto ugrađenih dijelova proizvodili Slovenci i Hrvati. Već te ih je godine u SAD-u prodano samo 4000, ili 12 puta manje nego u početku. Sve drukčije bilo je s Hyundaijem. Njihove brojke, a i sve ostalo krenulo je sasvim suprotnim smjerom. Imali su jednake startne pozicije, a danas je Hyundai/KIA jedan od pet najvećih proizvođača automobila na svijetu. I jedni i drugi dobro su znali da uspjeha nema bez osvajanja američkog tržišta. I dok Korejci dostižu Japance, 'Jugosi' su propali. Hyundai ne samo da danas odlično prodaje aute u SAD-u, prodaje one najveće i najskuplje, poput Santa Fe-a. Uz sve to osmislili su i Genesis, brend namijenjen prije svega za američko tržište, nešto slično kao što Honda ima s Acurom, Nissan s Infinitijem i Toyota s Lexusom. Sjajna je to priča koja ih je dovele do godišnje produkcije od 10 milijuna primjeraka.

Danas u SAD-u, a i drugdje, Hyundai slovi kao pouzdan, solidan i kvalitetan proizvođač auta. Iako to danas malo koga zanima, možda samo još nas koji smo bili involvirani u proizvodnju Zastavinih automobila, činjenica je da nije daleko od istine kako je «Yugo vjerojatno bio jedan od najgorih automobila ikada prodavanih u SAD-u!». Takva ga karma prati s druge strane Bare, a imali su jednake šanse.

Ovu priču valjalo je ispričati kako bi se uvidjelo da šanse postoje, no da bi se i realizirale do kraja valja imati puno više od napuhanog balona.

Prva tri Yuga u Americi bila su crvene, bijele i plave boje, a predstavljeni su na salonu automobila u Los Angelesu u svibnju 1984. godine. Uz jamstvo od 10 godina ili 100.000 kilometara interes javnosti bio je toliko golem da je Yugo bio glavnom temom iznimno renomiranih medija kao što su Los Angeles Times, New York Time i The National Enquirer. Bazni Yugo GV (Great Value) prodavao se po cijeni od 3990 dolara, GVC je imao krovni prozor, GVL i GVS ponešto bolju opremu, a najsnažniji je bio Yugo GVX sa 1,3-litrenim motorom i 5-stupanjski ručnim mjenjačem. Od 1990. godine GV i GVL prešli su sa 1,1-litrenog motora i 4-stupanjskog ručnog mjenjača na 1,3-litreni motor i 5-stupanjski ručni mjenjač, dok se opcijski nudio i Renaultov 3-stupanjski automatski mjenjač.