Da je dizelašima odzvonilo jasno je odavno, a je li opravdana činjenica da u gradskoj klasi sve veća ponuda benzinskih i eventualno električnih automobila s pravom dobiva na prednosti prilikom kupovine pričekati ćemo do nekog usporednog testa. Ovaj puta imali smo priliku usporediti dva benzinca iz Renaultovih redova i to u indentičnim automobilima, no naravno sa različitim paketima opreme i dvije izvedbe motora i prijenosa.

Prošlost nas vraća na početak 1990-te kada je svjetlo dana ugledala prva serija ovog popularnog gradskog mališana. Kroz svoj životni vijek, Clio je uživao veliko povjerenje na tržištu, realno, malo je onih koji nisu posjedovali barem jednu seriju ovog simpatičnog francuza. Prodan je u više od 15 milijuna primjeraka čime je Clio postao jedan od najprodavanijih automobila Grupe Renault širom svijeta i jedan od najuspješnijih automobila u svom segmentu općenito. Vjerujem kako dovoljno govori i podatak da se četvrta generacija, iako blizu povlačenja iz proizvodnje, i dalje se nalazi u vrhu prodaje B segmenta u Europi, a izrazito je tražen i kao rabljeni u Hrvatskoj. Sve ono što je Golf u kompaktnoj klasi, možemo tvrditi kako je Clio u klasi gradskih automobila.

Evolucija i revolucija u istoj rečenici tvore realnu činjenicu koliko je Clio u svojoj petoj generaciji ozbiljan na tržištu. Sprijeda novi Clio podsjeća na “broj veći” Megane, no opet ima svoju osobnost i jasno daje do znanja kako je riječ o manjem modelu. Prepoznatljiva linija prednjih svjetala proteže se od ruba karoserije do u branik, a obrubljena su LED dnevnim svjetlima u obliku slova “C” odakle se pak kromirana linija proteže duž “rešetku hladnjaka” ka velikom Renault amblemu. Sam branik svojim oštrim, a opet fluidnim linijama daje sportsku notu te u cjelini novi Clio izgleda svježe, oku ugodno i ozbiljno, a opet orijentiran ka mlađahnoj populaciji kupaca.

S boka, ovaj model najviše podsjeća na prethodnu generaciju, ponajprije zbog već viđenih dizajnerskih rješenja pri dnu vrata, sakrivene kvake u okviru vrata na stražnjem dijelu i općenito kompletne siluete koja je dodatno prilagođena novom svježijem i atraktivnijem dizajnu. Tu su još i atraktivni 17″ aluminijski naplatci koji stavljaju točku na “i”. Vrijedi spomenuti kako je novi Clio dostupan u ukupno 11 boja karoserije te s tri paketa za vanjsku personalizaciju (crveni, narančasti i crni). 

Od spomenutih jedanaest boja u ponudi je nekoliko novih, poput Valencia narančaste, Vison smeđe i Celadon plave, od čega su se Valencia narančasta i Celadon plava našle i na ovom usporednom testu. U Renaultu navode kako razina posvećene pozornosti raznim detaljima, ukrasne i praktične namjene poboljšava dojam kvalitete karoserije, a mi se još uvijek ne možemo odlučiti koja boja nam je bolja.

Stražnji dio zapravo je prava “poslastica” te cijelom automobilu daje odličan dojam. Visoko podignuti, ali istaknuti bokovi popunjeni su modernim LED svjetlima (također u obliku slova “C”) koja “ulaze” linijom u prtljažnik, a koji se pak proteže duž cijeli stražnji dio doslovno do branika. Veliki amblem unutar kojeg se nalazi kamera za vožnju unazad te ispod jasno istaknut naziv modela (CLIO) jasno i onima koji ne prate automobilsku branšu daju do znanja o kojem modelu je riječ. Prtljažnik se otvara pomalo nespretno dok se ne naviknete (taster je iznad registarske pločice između osvjetljenja) i zahtijeva blago saginjanje te je to moglo biti možda i spretnije riješeno. Pri dnu branika nalazi se prava (kromirana) ispušna cijev te “mali difuzor”.  Tamo gdje je četvrta generacija započela priču, peta ozbiljno nastavlja. Interijer novog Clia sve je, samo ne uobičajen u gradskoj klasi automobila. Korišteni materijali i završna obrada zahtijevaju poseban članak, stoga vam je jasno koliko je sve poboljšano. Već na prvi pogled prije svega futuristički no kvalitetno i intuitivno posložen interijer mami vas da sjednete za upravljač. O ukusima se naravno ne raspravlja, no naprosto smo dojma kako je sve bolje riješeno nego u Meganeu.  

Općenito, novi Clio nudi nešto više prostora u svojoj unutrašnjosti od prethodnika. Od pojedinih elemenata interijera posebno vrijedi istaknuti činjenicu da je s novim Cliom dostupna digitalna instrumentna ploča veličine od 7″ i 10″ te središnji zaslon infotainmenta veličine 7″ i 9,3″. Također, tu je i novi te intuitivniji sustav Easy Link (kompatibilan sa sustavima Android Auto i Apple CarPlay) koji je osjetno pojednostavio upravljanje raznim on-board sustavima. Novost čine i novi prekidači klima uređaja, novi kompaktniji upravljač, kraća ručica mjenjača, nova ergonomičnija sjedala, nova ambijentalna rasvjeta (8 boja), novi pretinci i mjesta za ostavu i sl. 

Testni primjerci opremljeni su i sa poprilično dužim popisom dodatne opreme pa tako nude; automatski klima uređaj, automatsko kočenje u nuždi s prepoznavanjem pješaka, senzor za kišu i automatsko uključivanje svjetala, središnju konzolu s naslonom za ruke (koja bi mogla biti mrvicu šira i duža), regulator i ograničivač brzine, sustav za održavanje vozila u voznom traku – LKA, mogućnost povezivanja putem 4G mreže, multimedijski sustav EASY LINK s 9,3″ dodirnim zaslonom i navigacijom dodatno upotpunjen odličnim BOSE ozvučenjem sa 9 zvučnika, 7-stupanjski sutomatski mjenjač s dvostrukom spojkom i polugicama za promjenu stupnjeva na upravljaču (Edition One), ambijentalno osvijetljenje (R.S. Line), full LED osvjetljenje interijera, grijani upravljač i prednja sjedala itd. Realno, sve ono što je nekoć bilo rezervirano za visoku klasu automobila sada je dostupno ni manje ni više nego u gradskoj klasi.

S obzirom da se testni primjerci razlikuju u razinama opreme (R.S. Line - narančasti, te Edition One - plavi) osim vizualnih razlika na eksterijeru razlika je i u interijeru. R.S. Line tako nudi dodatno naglašene "sportske" detalje poput crvenog šava na pojasevima i rubu sjedala koja pružaju i nešto bolji bočni oslonac zahvaljujući naglašenom profilu, R.S. amblema na upravljaču, dodatnu opciju Multisense koja frktavog trocilndraša zvučnom kulisom pretvara u malenog reskog sportaša te crvenoj crti pri vrhu ventilacije duž cijeli kokpit.Da odijelo ne čini čovjeka uvjerili smo se već mnogo puta, pa je tako i ovdje gdje vizualna razlika bilo riječ o sportski orijentiranom ili pak moderno uglađenom Cliu ne čini cijeli automobil. Pod poklopcem motora prava je razlika i postavlja se pitanje može li R.S. Line bez obzira na svoju sportski orijentiranu stranu sa 30 KS manje ispod poklopca ispratiti sve zadatke poput uglađenijeg Edition One-a.

Da bi otkrili najveću razliku test treba započeti na najslabijem modelu, međutim kako je R.S. Line vizualno izrazito privlačan, a nije toliko "siromašniji" opremom nego što je to Edition One orijentirali smo se definitivno prema onome što je pod poklopcem motora. Tu je dakle prvi prednost imao ipak R.S. Line jer nudi punih 30KS slabiji agregat.

Dakle, testni primjerak pokreće jednolitreni agregat sa 3 cilindra koji potpomognut turbom nudi okruglih 100 KS pri visokih 5000 okretaja, a uparen je sa peterostupanjskim ručnim mjenjačem. 160Nm okretnog momenta ne zvuči mnogo, no u praksi je zapravo osjetan potisak o ledja vec iznad 2500 okretaja. Malen i živahan.. najbolji je to opis ovog trocilindraša koji voli visoke okretaje kada već mijenja i svoju zvučnu kulisu. Bez velikih napora može održavati i veće putne brzine, s mjesta do "stotke" treba 11,5 sekundi, dok kazaljku zaustavlja na 187 km/h.S druge strane Editon One je "profinjeni šminker" koji iz 1,3 litre obujma potpomognut turbom isporučuje 131 KS također pri 5000 okretaja, ali i raspolaže sa 240 Nm okretnog momenta koji je ponajviše vidljiv na uzbrdicama. Tu je i maksimalna brzina od 200 km/h, a s mjesta do 100 km/h ubrzava za 9,1 sekundu trošeći punu litru više EuroSupera na 100km nego slabiji brat. Razlika u masi vozila je nezamjetna (76kg), veličina kotača i naplataka je indentična kao i vanjski gabariti stoga na papiru Edition One zvuči daleko uvjerljivije. 

Već nakon prvih kilometara Edition One razmazio nas je svojim suverenim nastupom. Živahan i stabilan sa odlično proračunatim sedam stupanjskim automatskim mjenjačem nudi zavidnu razinu komfora, odličnu zvučnu izolaciju kako buke motora tako i vjetra. R.S. Line s druge strane je zbog spomenute manje razlike u masi nešto lakši "u nosu" te je mrvicu veći gušt voziti ga zavojima, u prilog tome ide i ručni mjenjač, no s druge strane upravo tom mjenjaču nedostaje šesti stupanj prijenosa i to ponajviše pri većim brzinama na autocesti.  Prava je šteta da Edition One nema doplaćenu opciju Multisense jer bi mu odlično došla mogućnost profiliranja mjenjača, upravljača i odziva na gas kao što je to slučaj kod R.S. Linea. U konačnici, koji je bolji, narančasti ili plavi, R.S. Line ili Edition One.. 

Narančasti, odnosno R.S. Line izvedba svakako nam je vizualno više prirasla srcu, od vanjskog agresivnijeg izgleda do odličnih sjedala s čvrstim bočnim osloncem i sitnih "sportskih" detalja uz toliko spomenutu Multisense opciju. Plavi, nebesko plavi Edition One oduševio nas je svojom uglađenošću, odličnim automatskim mjenjačem s beztrzajnim promjenama stupnjeva prijenosa i nešto snažnijim agregatom koji svoje čari pokazuje na zahtijevnijim duljim putovanjima.

Bolji nam je dakle jači i skuplji benzinac, ali kada na njega dodamo stavke sa dodatne opreme poput 9,3-inčnog ekrana cijena raste nebu pod oblake. Istina, većim je dijelom opravdava i automatski EDC-mjenjač, no cjenovni razred od 160 tisuća kuna za gradsku klasu nameće stroge kriterije. Što je najbolje, ni narančasti bogato opremljeni početni model R.S. Line nije jeftin. Pitanje je na kraju želite li štedjeti na snazi ili opremi, odnosno što vam je više potrebno. Smatramo kako već R.S. Line oprema pa i maleni trocilindraš više nego zadovoljavaju potrebe prosječnog hrvatskog kupca čime bez obzira na neke druge prednosti Edition Onea naš pobjednik ovog testa je narančasti Clio u R.S. Line paketu.

TEHNIČKI PODACI I CIJENA: