Da, tako je jednostavno - Explorer je najveći Ford koji službeno možete nabaviti u Europi. Naravno, proizveden je u SAD-u, ali ovaj put i tamo (konačno) sa željom da ga možda ipak pokušamo prodati nekome izvan SAD-a, gdje su ukusi i želje kupaca naravno drugačiji nego tamo napravljeno je.

Explorer je najveći osobni auto Forda u Hrvatskoj. Dulji je jedino dostavni i goropadni Ranger. Explorer je bio najavljen prije nekog vremena, ali je zbog kašnjenja, ponajpije uzrokovanim nedostatkom plemenitih metala u automobilskoj industriji, prestižni SUV odgođen. Napokon je dostupan i hrvatskim kupcima. S cijenom od 699.990 kuna uvelike strši i to ponajprije zbog činjenice što slični automobili sličnih performansi i dimenzija znaju stajati i preko milijun kuna. A u Fordu su donijeli i neobičnu odluku. Nude jedan jedini ST model koji je nakrcan svom mogućom opremom, do šiberdaha koji se proteže cijelom dužinom krova.

Inače - s dužinom od 5,05 metara spada u srednje, a na našim cestama Explorer je već div. Iako je u najnovijem izdanju znatno uglađeniji od svojih prethodnika - i izvana. Vanjske značajke i dalje su tipične za SUV, ali linija krova je znatno niža, cjelokupni izgled je malo dinamičniji, proporcije su na mjestu. Nazovimo ga više prilagođenim globalnom kupcu nego samo onima preko bare. Pa, posljednja generacija Explorera kod nas je novi automobil, ali je u ovom obliku na tržištu već više od dvije godine. Ako je vjerovati dobro obaviještenim izvorima, uskoro će dobiti svoje prvo ažuriranje (koje vjerojatno nećemo tako skoro vidjeti u EU). Najvjerojatnije isključivo u elektrificiranoj verziji.

Explorer želi biti konkurencija Audiju Q7, Volvu XC 90 i Mercedesu GL na Starom kontinentu, što bi bilo smiješno reći prije jedne generacije. Ali sada je to automobil koji je - uzimajući u obzir plug-in hibridnu tehnologiju - definitivno na tehničkoj strani njemačke konkurencije, gdje naravno još imaju što rezervisati kada je riječ o izvrsnosti dizajna interijera i materijala. Ali samo ako ga želite usporediti s izrazito vrhunskim proizvodima.

S druge strane, njegov osnovni pogon je odlučan i zabavan rušilac koji svojim sposobnostima može brzo osvojiti vozača, čak i kada sjedi pola metra iznad svih ostalih. I nosi se s gotovo dvije i pol tone mase ... Ali to je već nešto. Ali hej – za pet metara dugačak auto, koji je na vrhu ima sedam sjedala, plug-in hibridni sustav i trolitreni turbo šestak, to nije nimalo pretjerivanje!

Prostranost je najveća prednost američkog SUV-a koji plijeni

No, bez obzira na prilično razrađen pogonski sklop, na koji ću se naravno vratiti, glavni magnet za kupnju ovog Amerikanca jest i bit će svakako veličina i s njom povezana prostranost, praktičnost i udobnost. U ovim elementima automobili iz SAD-a nikada nisu razočarali. I Explorer nije iznimka. Zapravo, sa stajališta europskog kupca, takav je paket zapravo jedan volumen na kotačima. A možda je i šteta što su šesto i sedmo sjedalo serijski ugrađeno, a uz to imaju i električno podesive naslone (ma, to vam pomicanje nikad ne dosadi), pa se skrivaju u dnu prtljažnika.

Inače, dalo bi se dobiti znatno više od 635 litara prostora u prtljažniku koji se može povećati. Ogromno, praktično, lako, dostižno. Vjerojatno se ne treba spominjati da su stražnja vrata serijski motorizirana. I naravno, drugi red sjedala također je pojam udobnosti u natjecanju - uzdužnom fleksibilnošću sjedala i naslona, ​​čak će se i sedam odraslih osoba moći voziti dalje nego samo do gostionice u susjednom selu bez pretjeranog naprezanja. klaustrofobičnim napadima.

Pa, ako vam je više stalo do prijevoza drugog smeća nego do radne snage - i tu ste napravili pravi izbor. Za kombijevska dva i pol kubika dobijete mjesta ako spustite sve naslone... Ipak, uvjeren sam da će Explorer svojom udobnošću i opremom u unutrašnjosti, kožom na sjedalima i masažom prednjih sjedala s izvrsnim ozvučenjem, plijeniti pozor. I u ovom poglavlju to je najtipičniji američki, budući da je inače temeljito montirana i kontrolirana šasija prije svega: udobna.

Bez obzira na standardne 20-inčne gume (255/55), podvozje je u stanju dobro filtrirati veliku većinu onoga što je pred vozačem na slovenskim cestama. Možda podvozje, uglavnom zbog velikih i teških naplataka, ima problema s kratkim uzastopnim neravninama tu i tamo, ali to zapravo nikad nije zabrinjavajuće. Možda se mekoća opruga i amortizera više osjeti u kombinaciji brzih zavoja, kada se karoserija dobro naginje, ali su kotači uvijek čvrsto na tlu - njihanje karoserije je nešto što očito smeta samo Europljanima.

Šestocilindraš je i više nego učinkovit i nadasve zabavan

Pa kad sam već spomenuo kombinaciju brzih okretaja, treba odmah dodati da bi bilo zaista čudno da je barem povremeno ne isprobam. Prvo, zato što je ovo Ford, gdje je upravljivost nešto što očekujem od marke s ovalom. I drugo - snaga sustava ovog kolosa je čak 457 "konja"!

Zaista impozantna brojka, bez obzira na spomenutu masu, ali najviše zadovoljstva pruža trolitarski šestocilindraš gotovo četvrtastog omjera, koji se posljedično okreće vrlo neobičnim veseljem (naravno, barem za SUV od pet metara) i oštar, pun metalni glas koji također reagira na papučicu gasa sa zabavnom žudnjom i šašavošću. Pa, to je kombinacija zvučne kulise i isporuke snage koja, na moju veliku žalost, izumire, pogotovo u ovoj izvedbi karoserije. Naravno, tu je i e-motor, koji dobro koegzistira sa šestocilindričnim motorom, jer razvija dosta visok okretni moment - tek pri 3500 o/min, zbog čega je njegov trenutni okretni moment ipak donekle koristan na nižim brzinama i okretajima od glavna osovina.

Kao i obično, e-motor uvijek prvi grabi, a onda – ovisno o težini vozačeve noge na gasu i napunjenosti baterije (13 kilovatsati) te uvjetima i topografiji – svoje dodaje šestcilindraš , koji može odlučno i glasno prionuti na posao.

Cijeli sustav je dobro promišljen i radi dosta homogeno (osim možda pri paljenju, kada Explorer zna poskočiti koji milimetar previše), čak i s praznom baterijom, uvijek je moguće održati razinu napunjenosti na takvoj razini s rekuperaciju ili s motorom koji e-motor također pomaže pri ubrzanju dovoljno intenzivno ako je potrebno. I to je upravo ono područje koje mi nikad nije dosadilo u Exploreru.

Kako se takav div može vinuti i tako energično lansirati s mjesta je stvarno zabavno, au isto vrijeme i pomalo neobično. Naravno, korisno je prebaciti se na program vožnje Sport, pri čemu se i digitalni displej lagano mijenja i postaje crven, papučica gasa oštrije reagira, e-motor usisava i zadnji atom struje, a šestcilindraš radi na brzinu. pomalo nervozno.

Usvakom slučaju to želiš. Čak i automatski mjenjač s deset stupnjeva prijenosa, iz Mustanga, tek sustiže pogonski sklop; šalta neprimjetno, tek se pri odlučnoj vožnji osjeti da preskače nekoliko stupnjeva prijenosa pri kočenju (rijetko gore).A stalni pogon na sva četiri kotača praktički se ne osjeti u normalnoj upotrebi, ali srećom ne osjeti se i u oštrijim zavojima, jer tamo je tipično podupravljanje kada se prebrzo gura u zavoj s gasom zapravo malo. Ipak, uspio sam nekoliko puta opteretiti stražnji dio u pravom trenutku i odlučno ubrzati, tako da je sustav vraćao više okretnog momenta natrag na stražnju osovinu, a stražnji dio Explorera je - na moju veliku radost i iznenađenje - uspio čak i proklizati malo.
 

U svakom slučaju, vježba koja dimenzijama i težinom nije za uske serpentine i planinske ukosnice... I zato što je, za razliku od europskih fordova, ovdje upravljački mehanizam prilično neizravan i za moj ukus preintenzivno poduprt , što se servomehanizma tiče. Zbog toga je manje komunikativan i neprirodan. Opet, njegovo prirodno okruženje su ravnice, a ne planinske serpentine, i zato se dobro osjeća na autocesti. Pri našim ograničenjima brzine to znači stoičku pribranost, stvarno minimalan upad u zvučnu kulisu, kada izvrstan zvučni sustav, prostranost i udobnost sjedala mogu doći do izražaja (dobro, budući da sam izbirljiv, želio bih više čvrstoće i temeljite potpore tijelu) . Umjerenost u putovanju također je uvjet za vrlo umjerenu potrošnju, koja se tijekom ležerne vožnje (i praznog automobila) može kretati u rasponu od devet litara. Da, čak i s praznom baterijom.

Pa i inače su upitna obećana 42 kilometra dometa s punom baterijom. Ni sam nisam došao do 35... A i tada mi je šestak nervozno uskočio previše puta, čim sam bio malo nenadaniji. Ali još je bitnije da sustav radi kao potpuni hibrid čak i kada napunjenost padne ispod razine na kojoj pogonska baterija može osigurati energiju za vožnju bez emisija. Kao što je rečeno - na autocesti vrlo solidna (dobra) devetka i nešto manje na regionalnoj.Ako redovito točite potrošnja tamo zna biti negdje oko pet, šest litara na sto prijeđenih kilometara. No, nažalost, Ford dopušta samo vrlo sporo punjenje, za koje su potrebna četiri i pol sata za 13,6 kilovat sati. Što je doista možda previše suzdržano za tako ograničen raspon.

KUĆNO PUNJENJE

Kod kuće se Explorer PHEV puni oko 6 sati** iz standardne kućne utičnice pomoću isporučenog kućnog kabela za punjenje. Ili, za brže punjenje, između 3 sata i 3 sata i 30 minuta** uz opcijski Ford Wallbox.

ZAKLJUČAK
Udoban je i praktičan za obitelji, sasvim blizu Volvu XC 90, kaska za BMX X6 i Range Roverom po imidžu i profinjenosti, no cijena od 699.990 kuna čini ga iznimno zanimljivo probranoj klijenteli koja voli biti viđena i koja voli biti "high". Težina od 2,5 tone, dužina od 505 cm uopće nisu nedostaci, štoviše. Ovaj SUV je skladan, no valja pripaziti pri kočenju pri višim brzinama, jer masa zna biti izazovna.