Francuzi još jednom bacili rukavice Audiju Q5, BMW-u X3 i Mercedes-Benzu GLC - mogu li uspjeti s DS 7 E-Tense 4x4
Iako je karijera Citroena DS, jednog od najelegantnijih modela u cijeloj povijesti automobila, završila 1975. godine, Francuzi i dalje pokušavaju jahati na istom naprednom tehnološkom valu. Skrojili su prestižni DS7 Crossback SUV, koji najavljuje nova vremena i drugačiji način razmišljanja, posebno svojom hibridnom verzijom.
Osnivač Pete republike, poznati general Charles de Gaulle, došao je posjetiti istočnu Francusku Citroenom DS 19, tada, a i danas jednim od najestetičnijih automobila svih vremena. Bilo je to 1962. Nekoliko mjeseci kasnije, francuski čelnik u istom automobilu na pariškoj Aveniji de la Liberation bio bi meta Šakala i terorističkog napada alžirskih ekstremista, ali njegov je spretni vozač uspio odvesti de Gaullea i njegovu suprugu na sigurno s dvije probušene gume. DS, nazvan božicom, međutim, postao je službena predsjednička limuzina.
U svibnju 2017. godine, 55 godina kasnije, novoizabrani francuski predsjednik Emmanuel Macron stigao je na svečanu inaauguraciju s SUV-om DS7 Crossback, koji je tako postao novi predsjednički automobil sedam mjeseci prije početka prodaje, a novoosnovana marka automobila dobila je zvučnu propusnicu. .
DS 7 E-Tense 4x4 s priključnom tehnologijom hibridnog pogona prirodno postavlja pitanje gdje ga smjestiti. Nesumnjivo je da ima krajnju mjeru francuskog šarma i može biti zanimljiva alternativa njemačkim suparnicima Audiju Q5, BMW-u X3 ili Mercedes-Benzu GLC, možda čak i Lexusu NX ili Jaguaru F-Pace. U svakom slučaju, znak na rešetki hladnjaka još uvijek ne pruža trenutno prepoznavanje većini, a tijekom testa primijetio sam dosta divljenja među promatračima.
Pogled iznutra otkriva pravi luksuz elegantno dizajniranih elemenata, kvalitetnih materijala i posebnih dodataka. Tu spadaju, na primjer, analogni sat koji 'dolazi' s armaturne ploče kad se motor pokrene, dvije vrste prekidača neobičnog oblika s zamišljenim biserima između prednjih sjedala, igra svjetla s unutarnjih svjetala i tako dalje. Zapravo, u putničkoj kabini nema ni trunke dosade, a čini mi se da su financijeri koji su kontrolirali troškove razvoja i proizvodnje bili na dopustu ili zatvoreni u nekom vinskom podrumu.
Vozača konzervativno suzdržanih njemačkih automobila, mogli biste reći, previše je i moram se djelomično složiti s njima. Svi su mjerači, naravno, digitalizirani, središnji komunikacijski zaslon vrlo je širok i uz dizajn prostora svemir oduševljava gotovo iznimnom grafikom, a još više s nekoliko (fizičkih) upravljačkih sklopki.
Još uvijek ostaje poneka francuska površnost, prekidač za pokretanje motora treba držati otprilike sekundu duže nego što sam očekivao, ručica tempomata skrivena je iza upravljača i kakva bi sitnica koja odvraća pažnju mogla se naći i u mnogim mjeračima za podešavanje mjerača na mjeračima. Istodobno, treba pohvaliti uzornu prostranost, dobra sjedala i veliku prtljažnicu.
Hibridni pogonski sklop sastoji se od tri motora, od kojih je glavni, naravno, 1,6-litreni turbo-četverocilindrični benzinski motor koji pokreće prednji kotač, a svaki stražnji kotač pokreće vlastiti elektromotor. Potpuno napunjena baterija obećala mi je 56 kilometara električne vožnje prije mog odlaska, što bi trebalo biti dovoljno za krstarenje glavnim gradom, ali stvarni domet je gotovo četvrtinu kraći.
Čak je i senzacionalna tvornička brojka od jedne i pol litre potrošnje benzina na 100 kilometara samo iluzija, iako su 4,1 litra u hibridnom načinu i 7 litara s energičnim benzinskim motorom koji razvija 147 kilovata (200 KS) još uvijek dobre brojke za tako velik automobil. . Benzinski motor radi vrlo tiho i iznenadio me njegova elastičnost, a ništa manje i vrlo brz rad osmostepenog automatskog mjenjača, čije je prebacivanje zapravo neprimjetno i uvijek ugodno.
Suradnja između benzinskog motora i elektromotora (po 80 kilovata svaki) dobro je podešena, prekidačem načina vožnje vozač može prebacivati između hibridnog rada i potpuno električnog pogona, a rekuperacija se također može koristiti da baterija puni tijekom vožnje. Nažalost, hibridni DS7 nema sustav brzog punjenja, pa je napajanje najbolje raditi u kućnoj mreži noću. A budući da je spremnik goriva relativno malen, roaming na benzinskim crpkama također može biti sasvim uobičajen.
Ovjes i upravljački mehanizam naravno nisu toliko kruti kao bilo koji njemački konkurent, ali nema pretjerane mekoće i naginjanja tijela, bez obzira na veću težinu zbog baterije. Udobnost na glatkom asfaltu vrhunska je, dok se putnici na neravnim cestama vrlo brzo ‘informiraju’ o nedostacima površine ceste.
Priča o ponovnom pojavljivanju brenda DS, koji je okrunjen prestižom, zapravo tek započinje, a DS7 je njegova najvažnija karika. A s cijenom od 63.500 eura, koliko košta testni automobil sa svom mogućom opremom, nije ni među skupljima u redovima plavokrvnih terenaca.
Tekst: Matjaž Gregorič