"You have had an impact”, ponavljao je glas iz zvučnika. Doživjeli ste nezgodu, govorio je. Max Massimo Savić sjedio je na vozačkom sjedalu, okružen ispuhanim zračnim jastucima koji su iskočili pri udarcu. Raskrižje je Palmotićeve i Šenoine ulice u Zagrebu, nekoliko dana prije prvoga  velikog Massimova koncerta u Domu Sportova, sedam dana prije Valentinova 2014. Tridesetak sekundi prije gospođa je automobilom projurila kroz križanje iako je imala dva Stop znaka. Da je Massimo vozio dva-tri kilometra na sat brže pogodila bi ga u vrata i ne bi bilo dobro. Ovako Massimu nije bilo ništa. Ni supruzi, koja je sjedila pokraj njega. Kažu da praktički ništa ni nisu osjetili. 

“Prvo što mi je palo na pamet je da idem vidjeti što je bilo sa ženom koja nas je udarila. Odbila se od naš auto u zid zgrade. Bila je kći s njom” priča mi Massimo dok pije čaj u Jadran Filmu, gdje je maloprije bio završio snimanje sa Štajduharom. Provjerio je kako je supruga i krenuo prema drugom autu. Nije mu bilo ni nakraj pameti što se zbilo s njegovim automobilom. Čak nije zvao ni policiju ni hitnu pomoć. Ne zato što je zaboravio ili nije želio, nego je bio zabrinut za vozačicu. Sve je bilo O.K. Svejedno, nakon što je provjerio kako su svi, krenuo je zvati policiju i hitnu pomoć. Prekasno, jer su hitna i policija već stizale, s uključenim rotirkama.

Kako, pitao ih je Massimo, ako ih on nije zvao, a sumnja da ih je netko stigao zvati prije njega. Auto je, naime, sam zvao hitnu pomoć i policiju. Onaj glas koji je ponavljao “you have had an impact” bila je obavijest da automobil sam zove upomoć, šalje koordinate i koliko je trebalo Massimu da provjeri jesu li svi O.K., policija i hitna pomoć su bili ondje. “Nisam očekivao jedan takav, bukvalno - poklon od automobila”, kaže Massimo. Razmišlja koliko bi to bilo korisno da je sletio u neku grabu, ležao u nesvijesti. Auto je bio Ford Kuga. Massimo je zaštitno lice Kuge u Hrvatskoj. Kaže da kod nas puno ljudi vozi sponzorske aute, ali to rijetko ističu. Ne i Massimo, on s time nema problema. Kaže da ima divan partnerski odnos s Fordom.

Elektronski album za neki novi zvuk   

Ovaj tekst nije intervju s Massimom. Nije ni recenzija potpuno nove Ford Kuge. Ovo je oboje. Priča o jednom od najuspješnijih hrvatskih glazbenika. I o novome modelu Fordova SUV-a, koji me poprilično oduševio. 

Massimo u studiju završava novi album. Vjerojatno ste već čuli stvar koja se vrti na radiju - ‘1000 ljudi’ - i pušta se poprilično često. Vrlo je jasno kako će biti hit. Massimo mi objašnjava da je ta nova stvar, ‘1000 ljudi’, tizer za album koji stiže, pokazuje u kojemu smjeru će se kretati. “Bili smo jako drski P’Eegy i ja, sve smo napravili sami,” kaže. P’Eegy - čita se Pegi - je Predrag Martinjak, legendarni hrvatski producent. “Multiinstrumentalisti smo, pa smo sve radili sami. Inače albume stvaramo s mojim momcima u bendu. Ali ovaj put smo problemu pristupili više elektronski. Upgrejdali smo zvuk, odlučili se prilagoditi zvuku koji danas dolazi iz radioprijemnika”, priča Massimo. Ne kaže kada će izaći taj novi album, ali - stiže. Vjerojatno krajem proljeća.

Moderni automobili čine mi se presigurni. Da, Ford Kuga je poštedjela Massima od nekih ozbiljnijih ozljeda i odmah zvala hitnu pomoć. To je super. Znate li što nije super? Kada imate ogromnu livadu negdje iza Svete Nedjelje, puno tek napadaloga snijega i Kugu kojom se želite malo zabaviti. Naime, isključivanje kontrole proklizavanja kotača sakriveno je negdje duboko u izbornicima na zaslonu ispred volana. Ali, kada se isključi… Bome je zabavno. Nova Kuga, barem ova koju sam ja vozio, ima 150 konja I, iako nije najlakši auto na svijetu - nešto je sitno iznad 1700 kilograma - ide. Bome ide. S obzirom na to da ima pogon na sva četiri kotača ni u jednome trenutku nisam zapeo u snijegu, penje se uz brdašca, a voli i iza sebe ostaviti oblak snijega. 

Vratimo se na Massima. Priča mi o tekstovima svojih pjesama. Kaže da je to najteži dio kolača, pogotovo kada se usporede s tekstovima pjesama na engleskom, koji često znaju biti banalni. “Ja ne mogu imati banalne tekstove, moja publika nije na to navikla” kazuje Massimo i objašnjava kako voli razgovarati s tekstopiscima, objašnjavati im kakva mu priča treba, nešto iz posebnoga rakursa. “Kada gledam koliko je meni tekst važan, važan zato što se publika uhvati za njega, tek sam nedavno shvatio da mi nemamo Porin za tekstopisce,” kaže sa strašću u glasu. Kaže mi kako će agitirati da ga se uvede jer nije fer prema ljudima koji to fantastično rade a na kraju budu zapostavljeni. Puno je ljudi u Hrvatskoj kojima je specijalnost pisanje tekstova. Fasciniran je kada se dogodi savršeni spoj pjevača i tekstopisca, kao kada se on našao s Meritas na pjesmi ‘Odjednom ti.’ Šali se i kaže kako je moguće da se Porin za tekstopisce nije dijelio dok je Arsen bio živ, jer bi on osvojio svaki. “Arsen je jedini koji je znao i mogao napisati jedno obično ‘volim te’ i da to ima poseban značaj,” kaže.

Vožnja u novome Fordu Kuga sasvim je fino iskustvo, pogotovo kada se siđe sa snježnoga polja i ponovo upali kontrola proklizavanja. Auto je udoban, sjedi se visoko, rupe i ležeći policajci kao da ne postoje. Kompletna vožnja je potpuno utegnuta, od ovjesa - pa se auto nimalo ne naginje u zavojima iako je visok - do mjenjača koji je, čak i meni, velikome zagovorniku modernih automatika koji su superiorniji u svakome smislu - tvrd i lagan za koristiti. Kugino ubrzanje vam neće pokušati odlijepiti kožu s lica, ali to nije ni poanta. 400 Nm okretnoga momenta dosta žestoko će ga pogurati do 50 kilometara na sat, što je super za po gradu. Možda će mu malo više od očekivanoga trebati da dođe do neke ugodne brzine za autoceste, ali jednom kada se utvrdi na 130 vrlo je ugodan u vožnji. Aha, da - i poprilično je tih. Možda se čuje malo brundanja dizelaša, za kretanja, ali na autocesti je sjajan.

Agresivni ili decentni dizajn

“Moja publika su ljudi s kojima bih se mogao družiti i pričati o bilo čemu. Na mojim koncertima nema slučajnih posjetitelja”, Massimo priča. Bitna mu je publika. Od nje vuče energiju na nastupima, bez nje ne bi bilo ni njega. Kaže kako ne postoji poseban tip ljudi koji dolaze na njegove koncerte. I u pravu je. Dok smo sjedili i razgovarali, došli su se slikati s njim neki klinci koji su u blizini slavili rođendan. Nisu mogli imati više od 10-11 godina. Ali podjednako se željela slikati i mama koja ih je dopratila. Pojavljuje se na koncertima neka sofisticirana ekipa, ali ima i jako puno mlađih koji vole to što radi. Na jednom od recentnih nastupa vidio je tri generacije žena - baku, majku i kćer, koje su se razumjele preko njegove muzike.

Nova Kuga za 2017. godinu nije pretjerano drukčija od prošlogodišnjega modela. Netko mi je nedavno rekao kako ga ne zanimaju ti manji SUV-ovi, naprosto mu ne izgledaju dobro. Reći će mi da sam lud, ali meni Kuga izgleda super. Naprijed malo agresivna, straga ozbiljna. Ima masivnu prisutnost na cesti. Unutra izgleda još bolje. Cura mi kaže kako nije baš sigurna sviđaju li joj se otvori ventilacije, ali ako je to najveća zamjerka onda su uspjeli. Unutrašnjost, unatoč nekoliko ekstravagantnih detalja, zapravo je vrlo decentna i ne smeta u vožnji. I, naravno, ima nezamislivo puno mjesta. Rupe i pretinci za odlaganje sitnica doslovno su svugdje.

Kao klinac Massimo je obožavao Vicu Vukova. Uvijek je navijao za njega, na svim festivalima. Jednom mu je ispričao koliko mu je bio bitan u životu i karijeri. Sigurno se ne bi bavio glazbom da nije bilo Novoga Vala. Da je cijela scena ostala na bendovima kao što su Leb i sol ili Bijelo dugme, ne bi se usudio ništa napraviti s Dorianom Grayem, bendom koji ga je proslavio. Kaže kako je to bila razina do koje nikada ne bi mogao doći. Ali Prljavci, Pankrti, Film… to je bila razina koju su mogli dostići. “Tada je energija bila važna, nije bilo važno znaš li svirati. Ljudi koji su onda držali instrumente u rukama imali su nešto za reći, a ne odsvirati,” objašnjava Massimo. Danas, kaže, nema toliko energije. Ali nema ni potrebe. Ne trebaju mu probe dvaput dnevno, svaki dan. Uigran je sa svojim bendom, profesionalac. 

Dugo su se proizvođači auta borili protiv tehnologije u automobilima. Borili se možda je kriva riječ. Bojali se? Izbjegavali ju? Osim u Mercedesu S klase, svi ostali auti bili škrti tehnologijom. Zato me veseli Kuga. Ima najbolju funkciju ikad i nadam se da će odsada svaki auto imati to u serijskoj opremi - grijanje volana. Na -11, koliko je bilo jedno jutro kada sam vozio Kugu, učinilo mi se da bi čovjeku koji je izmislio grijanje volana trebalo dati sve nagrade - od Oscara do Nobela. Središnji infotainment je isto sjajan. Sprva mi je dizajn zaslona izgledao malo ružnjikavo. Ali nije. Nimalo nije. Možda tako izgleda, ali samo zato što je najpregledniji, najintuitivniji i najlakši za koristiti touch screen koji sam ikada koristio. Nastranu onaj problem s postavkama automobila sakrivenim u nekim dubljim razinama izbornika.

Najbolji prijatelj

Massimo ima psa. Preslatkoga boxera Manga. Nažalost, nije bio na snimanju, malo je bio bolestan. Ali svaki put kada progovori o Mangu na licu mu se razvuče osmijeh. Takvi su vlasnici pasa, samo ih najbolji prijatelji mogu tako oraspoložiti. Život mu se svodi na muziku, obitelj i Manga. Održava ga zdravim, svaki dan rade 5 do 8 kilometara u šetnji. Između šetnji se moraju i dosta ozbiljno igrati. “Zahtjevan je, ali me to veseli,” kaže Massimo. 

Dobro je što vozi Kugu. Malo koji automobil trenutno može biti bolja opcija za vlasnika psa. 

Vuk Radić