U rijetkim prilikama dogodi se da se tako nadugo i  naširoko piše i govori o automobilu kao što se posljednjih godina govorilo o Alfinoj Giuliji. Ta marka krvavo je to trebala, kupci također, jer su Fiatovi šefovi već bili razmišljali kako bi ju ukinuli. A takvo što bilo bi bogohuljenje, jer je kupaca i ljubitelja te marke naprosto – previše. Sada je konačno u prodajnim salonima, riješena svih okova i spona koji su ju sprječavali da krene među kupce. Konačno su minule godine kada je kao studija mamila poglede na brojne autosalone, dok se u tvornici nisu bili odlučili za njezinu serijsku proizvodnju. Alfa Romeo je u mnogim srcima dobro zapisana. 

Na našim je cestama smanjen broj auta te talijanske marke, a sada se, otkako je pristigla Giulia, očito - ljubav ponovo rađa.Zapravo Giulia ne nudi uzbudljive nove oblike, ali je svejedno dovoljno drugačija od prijašnjih modela i privlači poglede. No, dopuštamo mogućnost da je to tako jer već dugo nije bilo novoga Alfina modela, iako svejedno želimo vjerovati kako je njezin izgled razlog za zanimanje.
Kako Alfi i priliči, to potvrđuje prednjim dijelom automobila.

Maska u trenu kaže koja je to marka automobila i od nje započinje oblikovna harmonija. I najveći protivnici talijanskih automobila, i svi koji dvoje o njihovoj kvaliteti moraju biti pošteni i priznati kako je izgled toga automobila zaista nešto posebno. Zanimljivo je prije svega to što je Giulia privlačna bez obzira na verziju motora, što znači da je privlačna i naša testna, opremljena 2,2-litrenim turbodizelskim motorom.

Četverocilindrični turbodizelaš nov je i prvi je u povijesti marke Alfa Romeo u cijelosti izrađen iz aluminija. Pohvaliti se može prilagodljivim sustavom ubrizgavanja goriva, iz najnovije generacije, tehnologijom MultiJet II i radnim tlakom 2000 bara. Bolju učinkovitost i kraće vrijeme odziva omogućava strujom upravljani turbopunjač, a udobnu vožnju novi položaj radilice.
Motor je ponuđen u dvije izvedenice, prva je sa 150 KS, a jača, kakvu smo imali na testu, sa 180 KS. Prema tvorničkim podacima s mjesta do 100 km/h stiže za 7,1 sekunda, a ubrzavanje se zaustavi na 230 km/h.

Vjerojatno su još zanimivljiji podaci o potrošnji goriva. Tvornički su nestvarno „niski“, a naši su testni pokazatelji poprilično veći. Tih sedam litara ne znači kako je potrošnja puno veća od deklarirane, nego mi nismo, moramo to priznati - testnu Giuliju vozili nimalo sporo. A motoru moramo progledati kroza prste zato što je nov i neuhodan. Zbog ugođaja koje Alfa nudi mnogi će na spomen potrošnje goriva samo odmahnuti rukom. Vožnja je iznimno ležerna, upravljački sustav je precizan i odzivan. Zasluge lako pripisujemo odličnome rasporedu mase među osovinama, koji je postignut prilagodbom konstrukcije i smislenim raspoređivanjem težih elemenata što je više moguće u središte podvozja.

Giulia je vrlo lagana - 1374 kg. A pogonska osovina izrađena je iz karbonskih vlakana, motor, ovjes, kočnice i dijelovi karoserije iz aluminija. Posljedično je njezin položaj u brzim zavojima dugo neutralan, ESP se probudi samo kada je to nužno.

Vrlo je simpatična i ugodna unutrašnjost automobila. Vozačev prostor lijepo je uređen. Sportsko kolo upravljača „legne“ u ruke, na njemu je i tipka za pokretanje motora. Kad je upravljač poravnan ta tipka je na dnu lijevo, ako je okrenut treba ju tražiti. Mjerni pokazatelji nisu digitalni, što u  današnjem dobu elektronike nije pohvalno, ali su veliki i čitljivi. Elegantna je središnja konzola, na kojoj je osrednji zaslon.

Unatoč svemu, nije zlato sve što se sjaji. Ako u tvornici tvrde kako su mjerilo izrade Giulije bili najbolji automobili u njezinu razredu ili, jednostavno rečeno, velika njemačka trojka, zbog toga ju u nekim elementima treba prekoriti. Rad motora previše je glasan, bolje rečeno - zvučna izolacija je preslaba, pa u tome Giulia ne doseže visoki standard kakav prijerice nudi prvak u zvučnoj zaštiti - Audi A4. Donekle je krivac robusno djelovanje sustava start/stop, koji je glasan i trese auto. Sjedala su u osnovi dobra. Posve je neprihvatljiva obrada ručice mjenjača. Elegantna je i lijepa, ali izrađena iz dva plastična dijela, gornji je prevelik, pa za stiska s donjim nastane oštar rub koji može nepažljivim pomicanjem ručice načiniti, posebno na rukama dama, neugodne ogrebotine.

No, to nije tako zastrašujuće. Talijani tvrde da su htjeli načiniti konkurenta njemačkoj trojki, štoviše i preteći ju... Nijemci si takvo što nikada ne bi priuštili! Obična ručica ručnoga mjenjača za nježne ruke nije opasna.

Koliko će Giulia biti uspješna pokazat će vrijeme. Nažalost, minula su ona razdoblja kada su talijanski automobili bili omiljeni i zato što nisu bili preskupi. Sada to više ne možemo tvrditi, jer Giulia ima njemačkoga konkurenta, pa ju je uistinu posve besmisleno uspoređivati s njim i, na kraju - smatra se kako je Giulia zapravo dobra Alfa, a za skok na vrh Talijani će morati još malo pričekati. Što, naravno, ne znači kako tom automobilu išta manjka.

Sebastijan Plevnjak