Tekst: Ana Kapri

Foto: Bojan Haron

Karikature: Tisja Kljaković

Tisja Kljaković diplomirala je  slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele. Do sada je održala više od četrdeset izložbi, njena djela nalaze se u  brojnim galerijama, među ostalim i u fundusu Moderne galerije u Zagrebu no šira javnost poludjela je za njom tek kada su se pojavili Oni i to ponajviše zahvaljujući  Facebooku jer su na taj način karikature zahvatile puno širu publiku od one likovne.

Knjige Oni u izdanju Frakture ne bi niti bilo da se karikature nisu počele pojavljivati na društvenim mrežama, no valja istaknuti kako  je urednik Seid Serdarević predložio tiskanje knjige dok je Tisja imala oko tri tisuće prijatelja na fejsu. Kad je knjiga otišla u tisak, bilo ih je preko 26 tisuća, a danas ih je gotovo 33 tisuće. Ono što u svemu tome Tisju najviše iznenađuje jest činjenica da su u ovo doba u kojemu caruje digitalna animacija ljudi prihvatili jednostavan, gotovo minimalistički crtež. Uzbuđena od tolike strke i zanimanja javnosti dodaje:

„Uglavnom još dolazim k sebi (smijeh!) Priznajem, sve se zakotrljalo kad sam prvu karikaturu objavila na fejsu. Komentari i lajkovi najzaslužniji su za razvoj karikature i knjige u konačnici. Oduševljenje i radost koju sam osjećala nosili su me kroz godinu dana nastajanja knjige Oni. Niti u snu nisam mogla pretpostavit da će interes biti toliko velik. Izgleda da sam nehotično ubola upravo ono čega nedostaje. Ljudi su željni normalnog, željni osmijeha, a upravo time zrače moje karikature.”

Teško je povjerovati da je u početku stvarala mračne i ozbiljne slike, potom su prevladali svjetliji tonovi, romantika i Mediteran.

"Već tu su se počela pojavljivati ta dva lika, no nisu bili ovoliko realni, više poetični. To je zapravo bio jedan slijed promjena u slikama koji je potom rezultirao crtežom spojenim s tekstom odnosno karikaturom. Iz okvira su upali u karikaturu u trenutku kada mi je muž doma rekao: Počeši me...livo, livo, doli, doli, tu, tu, tu..."

Oda mudantama

Tisju bije glas kako je vrlo neposredna i direktna kako u karikaturama tako i u životu, no s druge strane ona sama tvrdi kako je jako plašljiva te se ne voli javno eksponirati - do te mjere da ju je golemi interes javnosti blokirao čak i u stvaralačkom smislu te je u početku odbijala intervjue.

„Prepalo me, priznajem, a onda sam shvatila da mi je dužnost i prema publici i izdavaču promovirati knjigu, koja je usput rečeno upravo otišla u dotisak.  Tiraža je 6000 primjeraka tako da je reklama itekako dobrodošla”, uz smijeh priznaje vrckava autorica i dodaje kako je pregolema trema na zagrebačkoj promociji gdje se na autoričin potpis čekalo i do sat vremena ipak nestala u trenutku kada je ušla u dvoranu i ugledala nasmijane ljude koji su zračili nevjerojatno pozitivnom energijom:

„I još kad je Siniša Pavić rekao kako je knjiga Oni zapravo oda mudantama … to me potpuno opustilo. Pomislila sam si - ovako se nešto zapravo događa jednom u životu.”

Svima ponekad pofali toaletnog papira

Kada gledamo Tisjine karikature fascinantno je koliko nam one, koliko god bile minimalističke i nacrtane „u tri poteza” odmah dočaraju atmosferu i izraz lica svakog pojedinog lika u određenoj situaciji. I u tome se dakako očituje autoričina vještina, njen znalački crtež. Na pitanje koliko učenja, vježbanja i muke stoji iza te „jednostavnosti” Tisja ima jasan odgovor:

„Iza toga stoje tisuće crteža… i tek sad sa ovom karikaturom postigla sam ono šta sam htjela - u tri poteza reći sve. Ali to se ne zove ni učenje ni muka - već želja i strast.”

Fascinantno je što nam situacije prikazane u karikaturama vrlo često u svakodnevnom životu uopće nisu duhovite. Dapače, neke su nam ubitačno dosadne, naporne ili nas kod naših partnera izluđuju. Moramo se zapitati zašto su nam toliko smiješne baš kada ih vidimo nacrtane uz Tisjin komentar. Izgleda da su nam Instagram i lažno savršenstvo napokon dosadili. Tisja kao jednu od prvih uspješnica s najviše dobivenih lajkova ističe baš jednu od karikatura koja nas jako spušta na zemlju.

„Prvi hit je prošloga ljeta bio 'Taj ti je od guzice'. Upravo kad je fejs bio zatrpan istesanim tijelima ja sam crtala dvoje nesavršenih kupača, zapravo normalnih ljudi kakvih je zapravo većina. Mislim da je u tome ključ. E, a zašto je to tako smiješno kad nacrtam - ne znam. To je ona čarolija na kojoj sam zahvalna Bogu. Moja knjiga je dokaz koliko smo zapravo svi, u samoj osnovi isti. Svima kad tad pofali toaletnog papira dok side na zahodu.“

Na promociji knjige u Zagrebu bilo je uočljivo više žena nego muškaraca, pogledamo li lajkove i komentare na Facebooku također ćemo primijetiti da Tisju prati više žena. Jesu li žene sklonije nasmijati se same sebi?

„Meni se čini k'o da muški manje gledaju fejs, lijeni su komentirati, ali po reakcijama onih koji su knjigu uzeli u ruke rekla bih da je jednako oduševljenje i kod muškaraca i kod žena.”

Umjetnost je život

Nakon ovolikog uspjeha knjige ONI neki bi umjetnici osjećali određeni pritisak i obavezu nastaviti s NJIMA...Neki drugi zaželjeli bi se vjerojatno odmoriti od NJIH. Tisja kaže kako je u ovome trenutku ponovo vuče slikarstvo, veliki formati te dodaje kako je za nju ključ uspjeha upravo raditi ono što je u određenom trenutku najviše veseli te obećava da će tako biti i ubuduće.

„Ne želim si nametati nikakav pritisak nastavka knjige. Taman posla pa da se  razvodni knjiga koja je za mene zaokruženo umjetničko djelo i prema čijim akterima moram biti jako pažljiva. Želim da moja umjetnost bude nepredvidiva i nikad dosadna i da iznenađuje i mene samu… Umjetnost je za mene život. ”

Za sebe kaže i kako nema baš puno strpljenja te da zbog toga čak i veliki slikarski formati nastaju velikom brzinom.

„Sve kod mene nastaje u jednom dahu. Kad mi sine ideja realizacija je obično brza jer mi je priša ugledat djelo. Godine slikarskog iskustava naučile su me da ne griješim dok slikam. To je ono što uspijevam zaobići pa zato i slikam brzo, a ta brzina rezultira svježinom koja meni u mom slikarstvu treba.”

Slike fellinijevskog duha

Oni su druga knjiga Tisje Kljaković Bralić. Prije dvije godine izašla je  U malu je uša đava  knjiga posvećena odrastanju u Splitu 1980-ih godina. Autorica dodaje kako je riječ o autobiografskoj knjizi u kojoj se ljudi također prepoznaju, jer „nisam pisac pa ne znam izmisliti” te kako je knjiga Oni zapravo bila najbolja reklama za U malu je uša đava koja je nedavno također doživjela svoje treće izdanje. "Opis je to jednog lipog vrimena... ko je znao da će doživit treće izdanje. Bila sam sritna šta je uopće štampana."

Prošle godine mlada umjetnica okušala se po prvi puta radeći za kazalište. Naime, na poziv redatelja Edvina Liverića i harmonikašice Merime Ključo  osmislila je vizualni identitet - knjižicu i plakat za Probu orkestra predstavu u ZKM-u. Tvrdi da je za poziv vjerojatno najviše zaslužan fellinijevski duh koji prevladava u njenim slikama.

 „U knjižici je bilo 15-ak psiholoških portreta glumaca i vratilo me to sve skupa u neke druge slikarske vode. Uživala sam raditi, a poseban mi je doživljaj  bio vidjeti  Zagreb oblijepljenim mojim plakatom.”

 I za kraj pitamo raspoloženu Tisju kako je živjeti u Splitu pogotovo sada kada je postala planetarno popularna faca?

"U Splitu nitko nije faca. Čak i ako jesi faca prave se da te ne vide. (smijeh!)

Meni je dovoljna radost što sam ljudima donijela radost, a za status face me zaboli uvo."

Leadovi:

„Nemam osjećaj za mjeru ni u čemu osim u slikarstvu. Tu sam minimalist. Sve ostalo je bez mjere. Upravo sam okitila kuću - vidimo se iz svemira koliko svijetli”

„Naravno da imam autocenzuru. Moja želja je da se nitko nikada u onome šta radim ne osjeti povrijeđen.”

„Želim da moja umjetnost bude nepredvidiva i nikad dosadna i da iznenađuje mene samu… Umjetnost je za mene život.”

„Slikam 'u jednome dahu', a ta brzina rezultira svježinom koja meni u mom slikarstvu treba.”

„Radim i karikature po narudžbi, no ne miješam se u sadržaj jer ga obično ne razumijem budući su to interne šale toga para. Moj posao je napraviti što bolji crtež.“