Napisao: Igor Stažić
Snimio: Bojan Haron Markičević

Dirigent svjetskog glasa, Nikša Bareza 18 godina bio je na čelu Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, a ravnao je i planetarno poznatim orkestrima i to kao stalni dirigent „Hamburške opere“ i milanske „Scale“, čiji je glazbeni direktor bio u to vrijeme sjajni Riccardo Muti. Bio je i redoviti gost europskih opernih kuća od Pariza, Beča, Praga, do Osla i Firence.
Posljednji put dirigirao je onima kojima je posvetio cijeli svoj život, studentima. Znanje, umijeće, umjetnost… nikad nije privatizirao i činio je sve da to prenese na generacije i generacije sjajnih umjetnika. I studentima je davao punog sebe, onako britak, staložen, kreativan i matematički precizan pedagog izabirao je i gradio godinama nove naraštaje hrvatskih glazbenika. Svi oni koji su bili na njegovu posljednju koncertu u hramu hrvatske glazbe, u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski, kad je sredinom listopada prošle godine ravnao Orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu, ostat će zauvijek u memoriji njegov odnos ne samo prema djelima koja je interpretirao, već i po specifičnom načinu odnošenja s mladima. U njih je beskrajno vjerovao ulažući svu svoju energiju.

Profesor, umjetnik, dirigent…, maestro koji je sudjelovao u toliko mnogo planetarno uspješnih izvedbi najvećih svjetskih umjetnika s jednako takvim glazbenicima, sad će se pokazati, završio je svoj glazbeni život s onima tek na početku. A više je od pola života dirigirao po najvećim europskim opernim kućama i koncertnim dvoranama. Govoreći nakon koncerta u „Razgovoru s umjetnicama“ imao je potrebu naglasiti zašto je kao kreativni organizator središnjeg događanja povodom 100. obljetnice Muzičke akademije u Zagrebu odabrao baš djela hrvatskih autora i zašto je uz maestralne studente odlučio da ih kao solisti izvode Jadranka Gašparović i Martina Filjak. Obje su ovovremeni glazbeni biseri koji pune najčuvenije svjetske dvorane i koje sviraju s vrhunskim orkestrima. Jadranka Gašparović, čelistica s adresom u Belgiji, Martina Filjak, pijanistica od koje jedino trenutno više nastupa Yuja Weng, klavijaturistica iz Pekinga, baš kao i pokojni Maestro izdanak su zagrebačke i hrvatske glazbene škole, toliko prepoznatljive i van granica naše zemlje.
Kao što to i priliči, maestro Nikša Bareza odabrao je za Alumni Muzičke akademije hrvatske skladatelje. Na programu su bila djela triju autora, Stanka Horvata, Milka Kelemena i Natka Devčića. Oni su svaki na svoj način, utrli put hrvatskoj glazbi 20. stoljeća, a svaki je od njih bio i sam student, a potom i profesor na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji.

Fetivi Splićanin koji je najveći dio života proveo u Zagrebu, kao da je imao potrebu poručiti da “svaka generacija stoji na ramenima one prethodne i iz te pozicije nastoji malo bolje vidjeti zvijezde.“ Iznimno se maestro Bareza veselio listopadskoj subotnjoj suradnji s budućim glazbenim naraštajem i bilo mu je veliko zadovoljstvo i čast nastupiti na značajnoj obljetnici. Kao u dobra stara vremena na probe se ulazilo kriomice. Tako je probi u petak nazočilo i više od stotinu (ne)pozvanih studenata glazbe. Slušali su, vidjeli i upijali sve ono što Bareza „može izvući“ iz orkestra. I ovaj naš studentski, pod njegovim ravnanjem sjajno je zvučao i ostat će zabilježen ne samo kao prvi ovosezonski koncert iz ciklusa „Lisinski subotom“, već kao i iznimno zapažen.

Nikša Bareza koncertnu je karijeru okončao u hramu hrvatske glazbe koji je bio počašćen, zajedno s njegovom vjernom publikom biti sudionikom, svjedočiti ogromnom umjetničkom opusu jednog od naših najboljih dirigenta ikada. Na putu od svog rodnog Splita do svjetskih pozornica učio je od najboljih. Od Herberta von Karajana, preko Milana Sachsa do Lovre Matačića. Produbljivao je i studij moderne glazbe.

Posebnu je pozornost posvećivao, suvremenoj glazbi, ali i hrvatskoj glazbenoj baštini i domaćim skladateljima, već navedenim Stankom Horvatom, Milkom Kelemenom i Natkom Devčićem, od kojeg je I sam toliko toga naučio i kojeg je često spominjao kao jednog od svojih najvećih uzora.
Svi mi koji smo imali priliku čuti “Razgovor s umjetnicima”, u Lisinskom sredinom listopada 2021., nismo ni pomišljali da bi te njegove riječi bile posljednje što je javno izgovorio. Kazao je nakon koncerta na Obljetnici Muzičke akademije:

- Od njih sam (Devčić/Horvat/Kelemen) naučio prije svega strogu disciplinu. Devčić je bio, na primjer, oštar i zahtjevan, ali otvorio nam je put čitanju harmonije; na drugoj strani Bruno Bjelinski s fugama i kontrapunktom; Milo Cipra je predavao kompoziciju i bio je veliki intelektualac te profesor Josip Andreis iz povijesti glazbe. Kad sam položio prijemni ispit na Muzičkoj akademiji, mislio sam da sve znam. Onda se s godinama, radom i pojedinim predmetima, otvore neki vidici s pomoću kojih konstatirate da mnogo toga ne znate, odnosno da još trebate učiti. No to je općenito tako u našem pozivu.

Maestro je uvijek govorio kako je Akademija vrlo važna institucija koja otvara smjerove i putove te pomaže svakom mladom glazbeniku usvojiti znanja koja su mu potrebna kako bi se mogao profesionalno baviti glazbom.

- No, naš posao je individualan te uvelike ovisi o svakome pojedincu kako će izgraditi svoj put. Mi glazbenici moramo tu materiju koju imamo, te crne točkice, pretvoriti u nešto nematerijalno, dakle u zvuk i udahnuti mu život. A za to treba puno više od samog bavljenja partiturama. Potrebno je razumjeti i razdoblje i skladatelje koji su ih radili. I kad to kroz svoju osobnost profiltrirate, dobivate nešto autentično. Imamo odlične soliste i ovo je bila izvrsna i dostojna proslava Akademijine obljetnice kakvu ona i zaslužuje.

Maestro Nikša Bareza, nekadašnji je student Muzičke akademije u Zagrebu. Diplomirao je 1. prosinca 1959. ravnajući izvedbom Verdijeva Krabuljnoga plesa u zagrebačkom HNK-u, u kojemu je prisutan bio od 1957. kao suradnik, dirigent i ravnatelj Opere. Sudbina je htjela da naš virtuoz završi svoj životni i glazbeni put, s možda i najvećim glazbenim genijalcem. Za koji dan, već u veljači trebao je Maestro dirigirati Mozartovu “Čarobnu frulu” u HNK Zagreb!

Lidija Horvat Dunjko, sopranistica koja se pripremala zajedno s Nikšom Barezom i brojnim drugim glazbenicima za izvedbu “Čarobne frule” napisala je:

- Pa idući smo mjesec trebali zajedno uživati izvodeći “Čarobnu frulu” u HNK Zagreb! Kako ste nam samo tako otišli... Otišli bez riječi i bez pozdrava... Tuga, tuga, tuga... Počivali u miru... Nenadoknadiv gubitak za sve nas umjetnike, publiku i cjelokupnu hrvatsku kulturu! Bit ćete nam često u mislima i ostati u srcu...