Napisala: Marijana Podhraški

Radoboj,  malo, čarobno mjesto u srcu Hrvatskog zagorja, nedaleko od grada Krapine, okruženo brežuljcima, šumama i vinogradima, što mu daje tipičan zagorski karakter.

Hrvatska je mnogo više od samog mora

Ovaj dio Hrvatske po bujnom zelenilu lako bi se mogao usporediti sa Slovenijom. Svojim prekrasnim šumama, brdima i dolinama krajolik nas nedvojbeno podsjeća na naše ljepote. Zagorski hrvatski je iznenađujuće sličan slovenskom jeziku - zbog čega se slovenski posjetitelji osjećaju još poznatije i povezanije.

Osim zadivljujućih prirodnih ljepota, Radoboj i njegova okolica kriju i bogatu povijest i kulturnu baštinu, što posebno privlači one željne autentičnih turističkih doživljaja.

Posebno će se razveseliti ljubitelji sakralne baštine, mjesna crkva sv. Trojice je stvarno prelijepa, kapela sv. Jakoba na vrhu brežuljka koji gotovo dodiruje nebo, smatra se najvećim gotičkim draguljem Hrvatskog zagorja.

 
Šumske kupke - povlačenje od vanjskog svijeta

U međuvremenu, posjetitelji ovih mjesta također su pozvani u njihove slikovite šume, gdje se održavaju šumska kupališta. Organizira ih kao dodatnu turističku ponudu Snaga šume / Forest Power (Moč gozda, op. a.) pod vodstvom Jasne Vukas, ki se je v te kraje pred leti preselila iz Zagreba.

U šumskoj kupki zapravo nema vode, kao što bi mnogi mogli pretpostaviti iz naziva ovog rituala. Riječ je o sve popularnijoj opuštajućoj praksi dubokog povezivanja s prirodom i šumom, koja je poznata i kod nas. Hrvatska turistička organizacija (HTZ) ponudila je slovenskim novinarima i turističkim djelatnicima priliku da se u netaknutim zagorskim šumama potpuno odvoje od grada i briga, a ja sam to zgrabio s obje ruke i jedva čekam da vam ispričam kako je sve prošlo .

Šuma je zdravlje za čovjeka

Nakon kratkog uvoda psihologinje i certificirane voditeljice Danijele Medaković, sudionici su u potpunoj tišini krenuli među stoljetne radobojske hrastove i bukve. Vodič nam je prije toga rekao da se ugasimo i stavimo mobitele u džepove te pokušamo zaboraviti sve o čemu smo prije razmišljali.

Ušli smo u šumu kao da prelazimo prag drevnog svetišta, gdje je svaki korak posvećen tihom dahu prirode i tajnama davnina. Voditeljica Danijela pozvala nas je da usporimo i prepustimo se tijeku prirode. Dodirnuli smo hrapavu koru drveća, pod nogama osjetili otpalo jesenje lišće i duboko udahnuli svježi miris šumskog zelenila.

Blaga sunčeva svjetlost probijala se kroz grane, dok me spora, mirna šetnja šumom sve više umirivala. Osjetila sam toplinu drveća i siguran zaklon prirode koja me nježno zagrlila.

Vrijeme nije važno, nema značaj

Kad smo stali pokraj šumske staze, slijedeći Danijeline upute, zatvorili smo oči, raširili ruke, duboko udahnuli i dopustili trenutku da nas potpuno obuzme. Zemlja pod mojim stopalima zračila je toplinom, a vjetar mi je nježno milovao lice, a svaki me udah ispunjavao sve većim osjećajem mira i unutarnjeg zadovoljstva.

 
Što mislite koliko smo dugo stajali ovdje?, pitala nas je Danijela nakon što smo ponovno otvorile oči. Bio sam siguran da je prošlo tek deset minuta, kad nam je rekla da je prošlo više od pola sata, samo sam je debelo pogledao.

Dar za tijelo i dušu

Nastavljajući put kroz šumu, misli su postajale jasnije i ugodnije, a srce ispunjeno dubokom zahvalnošću. Zemlja, drveće, šumsko bilje, pjev ptica i šapat vjetra među lišćem oslobađali su svih tereta svojom jednostavnom ljepotom.

Na kraju naše sesije sjeli smo u krug i razmijenili osjećaje. Bilo mi je jasno da to nije samo šetnja šumom, već duboko unutarnje iskustvo koje je ostavilo neizbrisiv trag. Također sam naučila da se šumske kupke mogu raditi tijekom cijele godine - čak i zimi, za kišnih dana ili u čaroliji noći.

Osjetiti prirodu tako direktno, bez žurbe i očekivanja, bilo je izuzetno oslobađajuće i sigurno ću ponoviti ovo iskustvo. Jer tek kada vrijeme izgubi vlast nad nama, otvara se prostor za dublji kontakt sa samim sobom.